Životna priča pape Franje počela je malo pre Drugog svetskog rata u glavnom gradu Argentine, a njegov put bio je sve samo ne predvidvljiv i dosadan.
Papa Franja, poglavar Rimokatoličke crkve i biskup Rima, umro je u 89. godini, saopštio je Vatikan.
On se proteklih meseci borio sa zdravstvenim problemima, a 14. februara primljen u bolnicu na lečenje upale pluća. Papa se juče pojavio pred vernicima nakon duže pauze, iako je misu na Uskrs umesto njega služio kardinal Anđelo Komastri.
Ko je bio papa Franja?
Svetovno ime pape Franje je Horhe Mario Bergoljo, a na svet je došao 17. decembra 1936. godine, u Buenos Ajresu.
Bio je najstarije od petoro dece u porodici italijanskih imigranata koji su napustili Evropu tokom Musolinijeve vlasti, a odrastao je u običnoj, građanskoj porodici. Njegov otac Hose Mario Fransisko Bergoljo bio je računovođa, majka Ređina Marija Sivor domaćica.
Vrlo mlad je počeo da radi, najpre kao izbacivač i čistač, a oduvek je važio za samotnjaka, pa je tako ostalo zabeleženo da je slobodno vreme, vikendima, provodio samujući. Ipak, poznato je da je obožavao fudbal, operu i tango.
Nakon što je stekao diplomu u oblasti hemije, posle čega je radio u jednoj laboratoriji, i to sa čuvenom paragvajskom biohemičarkom i političkom aktivistkinjom Ester Baljestrino.
Od mladosti je papa Franja imao zdravstvene probleme, a tešku pneumoniju prvi put je imao sa 21 godinom, kada su mu tri ciste, te mu je uklonjen deo pluća.
Kako se zamonašio papa Franja?
Svoj pravi poziv Horhe Mario Bergoljo je pronašao je sasvim slučajno. Na putu ka obeležavanju jednog praznika, prošao je pored crkve i odlučio da se ispvesti, kada ga je jedan sveštenik nadahnuo da pristupi Crkvi.
Studirao je u Nadbiskupijskoj bogosloviji bezgrešnog začeća, a priznao je da se kao mlad bogoslov zaljubio u jednu devojku, zbog čega je sumnjao hoće li nastaviti svoj put.
Kao jezuitski iskušenik je studirao humanističke nauke u Santjagu, u Čileu, a zvanično postao jezuita 1960. godine, kada je dao zavete siromaštva, čednosti i poslušnosti. Iste godine je stekao diplomu iz filozofije u Buenos Ajresu, a predavao je književnost i psihologiju u Santa Feu i Buenos Ajresu.
Za vreme devedesetih je počeo brzo da napreduje u hijerarhiji Katoličke crkve.
Prvo ga je papa Jovan Pavle II imenovao 20. maja 1992. godine za pomoćnog biskupa u Buenos Ajresu i titularnog biskupa Auke, posle čega je 1997. proglašen i koadjutorom, a zatim je nasledio kardinala Kvaraćina posle njegove smrti 28. februara kao nadbiskup Buenos Ajresa.
Istovremeno je bio biskup za vernike istočnog obreda koji žive u Argentini, a 2005. godine je izabran za predsedavajućeg argentinske biskupske konferencije. Tada je posebnu pažnju privukao njegov moto – "Bedan, ali izabran".
Kontroverze i odnos s vlastima u Argentini
Bergoljo je svojevremeno u javnosti optuživan za umešanost u otmicu dvojice sveštenika koje je on raščinio neposredno pre njihovog nestanka.
Ispostavilo se da su krivci za otmicu bili pripadnici argentinske mornarice u danima diktature maja 1976. godine, a pojedini sveštenici su tvrdili da je Bergoljo sarađivao sa huntom, kao i da su pod misterioznim okolnostima nestali neki protivnici argentinskih generala iz svešteničkih redova.
On nije mnogo komentarisao ove kontroverze, ali se u jednom intervjuu 2010. osvrnuo na svoju ulogu u danima vlasti Izabele Peron, kada je priznao da je skrivao nekoliko žrtava progona.
Franja, netipičan papa
Još kada je izabran za papu, Franja je hvaljen na prvom metu zbog svoje skromnosti, a veruje se da je to jedan od faktora koji su ga i doveli na mesto poglavara Rimokatoličke crkve.
Dok je bio na vrlo visokim pozicijama odbijao je luksuzne automobile i šofere, a umesto toga je putovao gradskim prevozom. Štaviše, rekao je "ne" i životu u luksuznoj biskupskoj rezidenciji.
Navodno se uvek trudio da sam sebi sprema hranu, a jeo je veoma skromno, mahom voće i čaj.
Nakon što je papa Benedikt XVI napravio presedan ostavkom 28. februara 2013, počela je konklava na kojoj je 115 kardinala glasalo i izabralo Horhea Marija Bergolja za novog papu, drugog dana konklave, u petom krugu glasanja. Upitno zdravlje pape Franje bio je njegov najveći minus, ali je on ipak izabran, što je bilo pravo iznenađenje za vernike, a pobedu je odneo s dve trećine glasova.
Ime Franja odabrao je u čast svecu Franji Asiškom, a kada je postao papa prvu noć u Vatikanu je proveo u apartmanu Doma svete Marte, vrlo skromnom životnom prostoru koji ima tek dve sobe: jednu za spavanje, a jednu za prijeme.
Papa je važio za veoma stidljivog čoveka, o čemu je pisala njegova biografkinja Frančeska Ambrogeti. Ipak, istakla je njegovu uravnoteženu snagu uprkos ovoj osobini, koja je umela da prevagne kada je bilo važno.
Otkako je izabran, važio je za čoveka modernih shvatanja, pa je tako umeo da iznese stavove koji su smatrani šokantnim u konzervativnim krugovima. Podržao je, recimo, istopolna građanaska partnerstva, naglasivši da "homoseksualci imaju pravo da budu u porodici" i da "nije zločin biti gej".
BONUS VIDEO
Papa Franja pokrenuo pitanje misterije Vatikana





