BEZ DLAKE NA JEZIKU

Bila je štreberka i studirala PRAVA, a onda je upoznala DEČKA S GITAROM... Suzana Mančić iskreno o svom životu, karijeri, ljubavi, slavi, ali i MUŠKARCIMA koji su je opsedali

2

Iako je mnogima donela veliku sreću, njoj samoj je dugo trebalo da prihvati sve svoje vrline i mane

 

foto: Marina Lopičić

 

Da li vam se ikad javio dobitnik nekog većeg iznosa? Poželeo da vas nagradi?

 

- Sad me sretnu i kažu "Znate da ste mi doneli sreću 1986 i kupio sam kuću, ili auto". Slatko se nasmejem, lepo je nekom doneti sreću.

 

Da li su druge devojke bile zavidne? Da li ste osetili podmetanja?

 

- Bilo je svega, malo zaboli, ali i to je neka životna škola.

 

Kakva su bila vaša očekivanja od ulaska u taj svet i što se od svega ostvarilo?

 

- Ostvarilo se mnogo više od očekivanog. Htela sam dobru zabavu, bila sam znatiželjna, želela sam ispitati svoje mogućnosti i talente, bila sam vredna, ništa mi nije bilo teško, i sve mi se pozlatilo.

 

Jeste li se i u jednom trenutku pokajali, pomislili "da mi je malo mira"?

 

- Ne, iskreno, meni je popularnost godila, ali srećom, nije mi udarala u glavu.

 

Koje su, konkretno, pozitivne a koje negativne strane takve eksponiranosti? Šta vam se svidelo a što i ne baš?

 

- Lepo je kada ljudi prepoznaju ne samo lik, već i delo. Razmenjujete neku energiju. Publika vam se veseli. S druge strane, nemate privatnost. To je cena slave.

 

Da li je bilo mnogo trenutaka kada ste bili nesrećni, plakali?

 

- Ne, retko sam plakala, od umora, ili zbog nepravde. Ali čovek mora biti jak. Možeš pasti, ali moraš ustati i nastaviti dalje. Život je neprestana borba.

 

Pretpostavljam da su vam muškarci nudili brda i doline. Šta pamtite? Koju ponudu?

 

- Sama sebi sam mogla priuštiti dosta toga pa nisam padala na brda i doline. Privlačili su me muškarci koji imaju pamet, karakter, lep osmeh i smisao za humor. Dopadanje je večna intriga, teško je objasniti zašto ti se neko sviđa. Pogled, osmeh, kretnja… Recept za sviđanje ne postoji. Uvek sam volela visoke i plavokose, a u život su mi ulazili pretežno crnokosi.

 

Kakva udvaranja su vam bila izuzetno mrska, a kakva simpatična?

 

- Mrski su mi prepotentni, neotesani, uobraženi…. Da ne nabrajam dalje.

 

Šta su sve muškarci radili da dođu do vas?

 

- Hodali su po krovovima, spavali u liftu, pisali pesme, slali bukete cveća u neverovatnim količinama, zaustavljali su avione na aerodromu.... Lepo je setiti se svega.

 

Često kažete da se niste smatrali lepoticom nego tek običnom devojkom. Kad pogledate danas te naslovne strane još mislite da niste bili lepi?

 

- Joooj, bila sam stvarno lepa, ali neki vrag mi nije dao mira i samo sam sebi nalazila mane. Nije to loše, samopouzdanje se stiče postepeno i nije dobro biti svestan svoje lepote i oslanjati se previše na spoljni izgled izgled.

 

Neki tvrde da ste bili službena mis Jugoslavije, a drugi da se nikad niste ni prijavili. Šta je istina?

 

- Nikad sebe nisam videla kao lepoticu. Ne bih se usudila da se prijavim za takmičenje za Miss, iako su mnogi, istina, i danas uvereni da sam bila službena Miss Jugoslavije. Greška. Uvek sam se trudila da učim od boljih od sebe, ne odustajati i ne posustajati. Lepota je uvek dobro došla ali bez velikog rada i discipline, nema rezultata. Bila sam svesna nekog svog magnetizma, imala sam, a imam i sada nešto za čime muškarci žude, čemu ne mogu odoleti.

 

foto: Marina Lopičić

 

Mirna Berend jednom je rekla da niko nije tako usamljen kao javno eksponirane žene. Da im svi prilaze zato što su poznate, a niko zapravo iskreno, radi njih samih. Slažete li se s time? Jeste li se ikad osećali usamljeno?

 

- Kada si na vrhu, sam si, to je činjenica. Ali ja volim život, ljude, svoju porodicu i prijatelje. Nikad nisam sama.

 

Kakav je osećaj spoznaja da ste svojom ličnošću, lepotom obeležiti jednu epohu?

 

- Lepo je, naravno. Ali s nekim generacijama će nestati i mit o nečijoj lepoti. Volela bih da posle mene ostane nešto opipljivo, stvarno i zato sam počela pisati. Za sada, dve knjige "Neukrotivo srce" i "Kao da sam sanjala".

 

Sve ima svoju cenu, pa i slava. Kad danas pogledate unazad, što biste rekli, koja je vaša cena slave?

 

- Sve ima svoju cenu, pa i sam život, koji pred čoveka postavlja zadatke, prepreke, iskušenja, pobede i poraze. Suze i smeh. Tu cenu treba platiti jer vredi živeti.

 

Kad bi se vreme moglo vratiti, da li biste nešto promenili?

 

Možda, ali taj luksuz nemamo. Sa svoje 62 godine naučila sam da volim svoje vrline i mane, volim svoj život, i ni za čime ne žalim. Sve je tako moralo biti.

 

 

makonda-tracker