Besramno ponašanje je nešto što viđamo često, ali i dalje ume da nas začudi jer se stid smatra emocijom koja se podrazumeva za svako ljudsko biće. Šta stručnjaci veruju da je odgovor na pitanje "Kako vas nije sramota?"

Stid je univerzalna emocija, koju doživljavamo svi, bez obzira na životno iskustvo, okolnosti ili poreklo... ili ne baš svi.
Ovaj unutrašnji barometar, koji nam pomaže da upravljamo svojim interakcijama i ponašanjem u okvirima društvenih normi, nešto je što se podrazumeva da svi nosimo sebi. Međutim, i te kako smo svedoci da ima ljudi koji ne pokazuju da osećaju stid.
Kako je to moguće?
Šta je, zapravo, sramota?
Za početak, važno je objasniti šta je tačno stid. Ova emocija podrazumeva unutrašnju nelagodu, koja se javlja kad kršimo lične ili neke društvene vrednosti. Usko je povezana sa osećajem krivice, iako između njih postoji fundamentalna razlika.

Krivica se, naime, odnosi na naše postupke – osećamo se krivima kada uradimo nešto pogrešno, dok je stid usmeren na nas same jer se stidimo kada sebe doživljavamo kao nekoga ko je pogrešio ili ima neku manu, nedostatak.
Neki ljudi, međutim, lako mogu da ovaj osećaj ne dožive.
Psiholozi i antropolozi isitču da bi je pripadnost grupi bila od vitalnog značaja za opstanak naših predaka i stid je bio tu da im pomogne da se uklope i poštuju pravila i norme zajednice.
Zašto su neki ljudi stidljiviji?
Kao što se razlikujemo po tome koliko smo skloni osnovnim emocijama, kao što su strah, bes i gađenje, tako se razlikujemo i po tome koliko je verovatno da ćemo se postideti.
Sklonost ovom osećaju može biti iscrpljujuća, pa se vezuje za neka mentalna stanja. Drugim rečima, veći je rizik da će neko ko je sklon osećaju srama patiti od depresije, anksioznosti (naročito socijalne anksioznosti), poremećaja u ishrani, problema zavisnosti, poremećaja ličnosti i td.

Kako objašnjava dr Nil Barton za Psychology Today, ljudi koji imaju nisko samopoštovanje često su stroži prema sebi i skloniji sramoti. U nekim slučajevima, oni se od srama brane tako što krive i preziru druge, ali to verovatno dovodi do još većeg stida i, dalje, još manjeg samopoštovanja, otvarajući začarani krug.
Iako ekstreman stid može biti štetan, blagi do umeren je uglavnom koristan i podstiče nas da živimo etičnije.
Kako vas nije sramota? Sve strane stida
1. Ljudi otporni na sram
Poznata istraživačica dr Brene Braun, doktorka filozofije, razvila je termin "otpornost na sram", što pripisuje osobama koje priznaju mogućnost stida, razumeju njegove okidače, ali mogu da se oporave bez značajne štete po svoje samopoštovanje. Razvili su, kaže, mehanizme suočavanja koji im omogućavaju da ne doživljavaju stid tako da ih on oslabi.
2. Narcisoidne tendencije
Na mračnijoj strani ovog spektra nalaze se ljudi koji imaju narcisoidne tendencije ili čak pun narcisoidni poremećaj ličnosti. Takve osobe često projektuju sliku savršenstva ili grandioznosti, pokazujući malo ili nimalo ranjivosti.
Ta prenapumpana slika o sebi ih, veruje se, štiti od osećaja stida. Jednostavno, malo je verovatno da će oni sebe videti manjkavima.
Međutim, kako dr Braun naglašava, ovaj osećaj je prisutan i, zapravo, ona veruje da je u srži stanja koje vidimo kao narcisoidnost.
– Znate li da je narcisoidnost poremećaj ličnosti u kojem je najviše ukorenjen stid? Narcisoidnost se ne tiče ljubavi prema sebi: to je gradioznost koju pokreću visoke performanse i samoprezir. Ja narcisoidnost definišem kao strah od bivanja običnim koji je zasnovan na sramoti – objašnjava ona.
3. Sociopatija i psihopatija
U domenu psiholoških poremećaja koji se mogu povezati s manjim ili nepostojećim ispoljavanjem sramote dalje nalazimo sociopatiju i psihopatiju, koje karakterišu:
- nedostatak empatije,
- plitke emocije i
- manipulativno ponašanje.

Sram, kao emocija, ume da im bude stran, ističe španska psihološkinja dr Izabel Martinez u tekstu na Psychreg i objašnjava da je u tim slučajevima ovo posledica mentalnih poremećaja, a ne otpornosti ili narcisoidne samorecepcije.
4. Uslovljavanje i kulturni faktori
Izostanku sramote mogu doprineti i kulturni i vaspitni faktori jer su neki ljudi od malena učeni da potiskuju emocije, među kojima je i stid.
U određenim kulturama se ispoljavanje emocija i priznavanje greške smatraju slabostima, a pa je moguće da nam osoba izgleda kao da se ne stidi, ali je samo uspešna u skrivanju tog osećaja.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Psiholog o tome da li su odluke koje donesemo za novu godinu kratkog daha