Njihova priča nije samo deo prošlosti – ona živi i danas, besmrtna i neponovljiva, poput muzike koju su zajedno stvorili.

Ljubavna priča Josipe Lisac i Karla Metikoša bila je mnogo više od obične romanse.
Bila je to simbioza umetnosti, strasti i neraskidivog prijateljstva. Njihova ljubav započela je 1971. godine, a samo dve godine kasnije pretočena je u legendarni album "Dnevnik jedne ljubavi", koji je zauvek ovekovečio njihovu priču.
Karlo Metikoš širom sveta poznat pod umetničkim imenom Met Kolins već je bio etablirani muzičar s međunarodnom karijerom. Osvajao je scene, ali i srca – iza njega su ostale brojne veridbe sa aristokratkinjama, manekenkama i stjuardesama.
Nasuprot njemu, Josipa Lisac tek je počinjala da gradi svoj put u jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Njihov sudbonosni susret dogodio se u Petrinji, gde su im se pogledi sreli, a životi zauvek spojili.
– Bila je, onak', malo debeljuškasta, slatka, al' je fenomenalno pevala –rekao je jednom Karlo Metikoš o Josipi Lisac. – Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva posle kiše, uopšte nisam znao ko, šta... Ali nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao svirke i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli – kao u priči – i od onda se više nismo rastajali – ispričao je Karlo jednom prilikom.
Karlo je kasnije govorio o prvom utisku koji je stekao o Josipi – vidno je bio očaran njenim glasom, ali i nečim neuhvatljivim u njenoj pojavi. Od tog trenutka, postali su nerazdvojni.
Ipak, Josipa nikada nije želela da se formalno veže brakom. Smatrala je da bi brak značio gubitak identiteta, te je za Karla uvek bila samo Josipa – partnerka, saputnica, ali nikada "nečija žena".
– U braku se gubi identitet, ne bih mogla da podnesem da me iko nazove svojom ženom… za Karla nikad nisam bila njegova žena, samo Josipa – rekla je Josipa jednom prilikom.
Njihov odnos bio je oličenje razumevanja i podrške. Nisu dopuštali da ih preplave negativne emocije – nikada jedno drugome nisu uputili ružnu reč, nikada nisu zalupili vrata.
Svaka nesuglasica bila je rešavana razgovorom, a u teškim trenucima jedno drugom su pružali oslonac. U ljubavi su bili ravnopravni, povezani na nivou koji je nadilazio svakodnevne nesuglasice i prolazne izazove.
Zajedno su proputovali svet, delili uspehe i stvarali muziku koja je ostavila neizbrisiv trag. Njihova ljubav trajala je punu 21 godinu, sve do tragičnog dana 10. decembra 1991. godine, kada je Karlo preminuo od infarkta u svojoj 51. godini.
Njegov odlazak ostavio je neizbrisivu prazninu u Josipinom životu. Međutim, ona nikada nije dozvolila da se ta ljubav ugasi – i danas mu posvećuje svaku pesmu, svaki koncert i svaku misao. Nikada nije poželela drugog muškarca, jer kako kaže, njeno srce je i dalje ispunjeno Karlom.
– Nisam, jer mi je srce puno i u njega više ništa ne može da stane – istakla je ona.
Prolaznost vremena nije izbledela snagu njihove povezanosti. I posle više od tri decenije, Josipa svoju tugu pretače u umetnost, noseći uspomenu na Karla kroz svaki ton, svaku reč i svaki dah svoje muzike.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Veseli pioniri u Parku skulptura u Muzeju Jugoslavije