život je nije mazio

TUŽNA SUDBINA HOLIVUDSKE LEPOTICE: Farmerova je nakon borbe sa zavisnošću završila u mentalnoj ustanovi!

0

Bila je poznata po svom nasilničkom ponašanju, izazvanom alkoholom, pa je tako ozledila konobara, policajca, udarala ih nogama i cipelama.

foto: Profimedia

U njoj je napisala da je njihov otac posetio bolnicu 1947. godine i stigao taman na vreme da spreči lobotomiju. Zapretio im je tužbom ako budu na njegovoj kćerki izvodili bilo kakve eksperimente. Sama je pretrpela niz zlostavljanja u bolnici. U posthumno objavljenoj autobiografiji "Will There Really Be A Morning?'" napisala je da "su je silovali bolničari, glodali pacovi i da je otrovana zagađenom hranom, zarobljena u postavljenim ćelijama, obučena u ludačku košulju i gotovo utopljena u kadi punoj hladne vode". Knjigu je započela ali je nije završila, već je to učinila njena bliska prijateljica Džin Ratklif. Možda su neki delovi i ulepšani kako bi se zadovoljile želje izdavača. 1983. godine mediji su pisali kako je Ratklif namerno neke delove priče prikazala dramatičnijim nego što su bili u nadi da će joj osigurati ugovor za film.

 

Bez obzira koliko je tih informacija bilo tačno, 25. marta Farmer je otpuštena iz Vestern Stejst bolnice i ovog puta zauvek. U strahu da bi je majka mogla opet smestiti u bolnicu, Farmer je pokušala da se reši njenog starateljstva. 1953. godine sudija je doneo odluku da je sposobna da se brine sama za sebe. Nakon smrti roditelja preselila se u Eureku u Kaliforniji i postala knjigovođa. Povezala se sa televizijskim direktorom Lelandom Mikeselom koji ju je uverio da se vrati na televiziju. Posle su se venčali, a kasnije i razveli. 1957. godine preselila se u San Francisko i započela svoju povratničku turneju. Pojavila se u The Ed Sullivan Show. Nekim je medijima rekla kako je iz svega izašla mnogo snažnija.

 

"Dobila sam borbu nad kontrolm nad sobom", rekla je. I dalje je htela da radi u pozorištu pa se vratila na daske koje život znače, a čak i snimila novi film. U Indianapolisu je postala voditeljka dnevne serije koji su prikazivali stare filmove. U pismu kojeg je poslala svojoj sestri 1962. godine, napisala joj je da je uživala u miru i tišini poslednjih nekoliko nedelja.

 

"Mislim da se nikada nisam osećala bolje", rekla joj je.

 

Ali i dalje se borila sa ovisnošću o alkoholu a nakon nekoliko dolazaka na posao u pijanom stanju, dobila je otkaz. Nastavila je da glumi, a u svojoj autobiografiji tih trenutaka rada za Purdue produkciju priseća se kao najboljih i najzadovoljnijih trenutaka.

 

"Dok sam stajala gore bila je duga tišina, koju je zamenio najveći aplauz u mojoj karijeri. Sa svojim ovacijama potpuno su pokopali te skandale. Bila je to moja poslednja i najbolja gluma. Znala sam da nikad više nakon toga neću izaći na pozornicu", napisala je. I bila je u pravu. 1970. godine dijagnostikovan joj je rak jednjaka, a u avgustu je preminula u 57. godina. Osim mnogih priča njen život inspirisao je i Kurta Kobejna, koji se i sam borio sa ovisnošću.

 

 

makonda-tracker