Ljudi nedelje

Andrej Maričić: Čak i u džungli bolje je sa suprugom

0
Popularni voditelj i autor putopisa otkriva kako je izgledao život u zaboravljenim plemenima na granici Burme, zašto mu je kondicija skočila otkad su mu splasnuli bicepsi i zbog čega je pod vedrim nebom sanjao žena udaljenu hiljadama kilometara.

 

Story: Kako ste to podneli, s obzirom na to da vodite računa o svom snažnom telu?
- Kad me vide, ljudi posle nekog vremena kažu: Ala si spao, imao si one mišiće, što si toliko smršao? Stvar je u tome što sam pre Survivora svaki dan išao u teretanu i tada sam stvarno bio u najvećoj snazi, a sada nemam vremena za te stvari.

 

Story: I sada ste poprilično krupni...
- Ma gde sam krupan, samo se tako oblačim, ali ovaj posao koji sada radim, zahteva sasvim drugu vrstu snage i kondicije. Kad sam na putovanju, tokom jednog dana prelazim velike kilometraže po različitoj konfiguraciji terena, uz prilično opterećenje pošto nosim opremu za snimanje: veliki ranac, stative, ma natovaren sam kao kamila. To je ta kondicija koja se ne stiče u teretani i za koju ne pomažu ogromni bicepsi ili pločice na stomaku. Bez omalovažavanja, skoro da sam uveren kako bi bilo koji bilder iz teretane odustao posle jednog dana mog posla. Dakle, ne posvećujem se teretani, ali vežbam tako što radim. Stekao sam toliko dobru kondiciju da mi teretana nije ni potrebna. Kad sam pokušao ponovo da uđem da vežbam, čuo neke ljude kako se deru i samo sam izašao napolje. Što bih slušao kako neko viče? Nije to za mene.

 

Story: Kako vaša supruga Marija podnosi tolika odsustva, s obzirom na to da ste tek odnedavno zvanično u braku?
- Mi smo bili zajedno i kad sam otišao u Survivor, gde sam 40 dana bio potpuno izolovan. Nije me ni čula ni videla, pa je to bila ozbiljna priprema za ono što je došlo posle. Sada su mi putovanja ipak takva da veći deo vremena imam uslove za komunikaciju, Skajp, Viber... Dobro, kad sam u džungli, ne javljam se, ali to je tek po nekoliko dana. U svakom slučaju, kad god joj posao dopusti, idemo zajedno. Mnogo mi znači kad je sa mnom i ta vrsta podrške naprosto je nezamenjiva. Ipak smo deset godina zajedno i kad ustanem, ona tačno zna šta mi fali. Voleo bih da uvek ide sa mnom jer tada imam više motivacije i energije, ali čak i kad mi nedostaju, to mogu s njom da podelim. Ako nije pored mene, sve je mnogo teže.

 

foto: Saša Džambić

Andrej Maričić: Venčanje posle decenije ljubavi


Story: Znači, četrdesetodnevna odsustva i brak ipak mogu zajedno?
- Deset godina smo u vezi, pet godina živimo zajedno, dakle, pola vremena kao da smo u braku. Naravno, u svakoj zajednici postoje nesuglasice, ali bože moj, nismo svi isti niti bi trebalo da budemo. Veza bez nesuglasica bila bi čist horor. Ali, uvek na kraju nađemo zajedničko rešenje. Ona je jedina osoba s kojom sve stoprocentno mogu da podelim.

 

Story: Kod vas nema onoga da potpis želju pretvara u obavezu?
- Verovatno zavisi kako ko gleda na to, nama taj potpis stvarno ništa nije značio. Pa evo, mi smo imali dva venčanja... To dovoljno govori o našoj ozbiljnosti kad je reč o formalnostima. Možda napravimo još neku svadbu. U mom slučaju, potpis ne menja ništa. Jedino što se promenilo jeste njeno prezime i odlično joj se uklopilo: Marija Maričić! Bolje nego meni.

 

 

makonda-tracker