drugačiji pristup

Srbi bi se zbog nekih od ovih saveta prekrstili: 7 stvari koje roditelji u Japanu rade drugačije nego mi

0

Japansko vaspitanje u nekim stvarima je mnogo drugačije od onog na kakvo smo navikli u Evropi, a tu ima vrlo interesantnih specifičnosti zahvaljujući kojima deca rastu u odgovorne, nezavisne i maštovite ljude.

Japanski model vaspitanja dece je nadaleko poznat
Japanski model vaspitanja dece je nadaleko poznatfoto: paulaphoto/Shutterstock

Zemlje Dalekog istoka u mnogočemu se razlikuju od nas na Zapadu, pa ni pristup roditeljstvu i vaspitanju nije sasvim identičan.


Postoji mnogo interesantnih malih razlika o kojima možemo da učimo jedni od drugih kako bismo zajedno stvorili lepši, srećniji, čistiji i tolerantniji svet, a mnogo puta smo imali priliku da čitamo zanimljive savete o roditeljstvu mama i tata iz Kine, Koreje, Japana...


Među onima koji su delili priče o japanskim roditeljima, iz sopstvenog iskustva života u ovoj zemlji je Merijen Marej Buhner, danas direktorka u Unicefu, a nekada autorka koja je pre nekoliko godina za Time objasnila kako biti roditelj na japanski način.

Kako je objasnila, s porodicom se preselila u Tokio, gde je njen šestogodišnji sin jednog dana nestao na ulici – jednostavno je odlutao kada nije obraćala pažnju. Ona se uplašila, a uskoro ga je našla ispred jedne prodavnice uplakanog i rekla mu da nije imao razloga za brigu jer deca njegovog uzrasta u Japanu stalno idu sama velikim gradom. Nije to rekla kako bi ga utešila.


To je jedna od prvih stvari koje sam naučila o roditeljstvu u Japanu: da se čak i od vrlo male deceo čekuje da budu nezavisna i oslone se na sebe, toliko da idu u školu bez pratnje, čak i ako to znači da putuju gradskim autobusima ili metroom, ili prelazeći pune ulice – piše Merijen. – Niska stopa kriminala u zemlji znači da je bezbedno i među roditeljima vlada generalni osećaj da se zajednici može verovati da će brinuti o svojima.

 


Kako je objasnila, živeći u Tokiju, usvojila je nekoliko sveta za roditeljstvo koji mogu biti korisni.


1. Ne priča se o deci.


Kako Merijen ističe, ona ima osećaj da su mame iz Amerike spremne da se skoro svakome požale o svojim borbama, dok Japanke to zadržavaju za sebe i brige dele s najbližima.


I puko pominjanje da vaše dete igra za neki fudbalski tim ili pohađa određenu akademiju može se smatrati hvalisanjem – napominje Merijen i dodaje da to ipak ne treba da nas zavara jer roditelje u Japanu smatra "hiperkompetitivnima" i postoji veliki pritisak da deca upišu najbolje škole.

2. Ekstremna vezanost u roditeljstvu, ali bez zagrljaja


Merijen kaže da, iako deca idu sama ulicom, kod kuće imaju veliku privrženost, dok mame vode svoje bebe svuda, čak i dok voze bicikl.
Zato joj je bilo zanimljivo što nema mnogo ljubljenja i grljenja, iako je u mnogim domaćinstvima saznala da porodice spavaju zajedno, s detetom između roditelja.


3. Obzir prema okolini


Japanski roditelji, kaže Merijen, uče svoju decu da uvek budu obzirni prema drugima i ponašaju se u skladu s tim, kako bi očuvali mir. Tako je primetila da su japanska deca mirna i zatvorena na javnim mestima, poput šetališta, dok su njeni sinovi trčali i gurali se, uz mnogo buke.


4. Ishrana je vrlo važna


Mame u Japanu, primetila je Buhnerova, postavljaju visoke standarde kada pakuju deci obroke za školu.

 

 

One ustaju rano kako bi spakovale jela koja izgledaju lepo i vrlo su zdrava, a uglavnom su tu riba, povrće, togu, morske alge, pirinčane kuglivce u obliku životinja i biljaka.


5. (Ne)prikladni sadržaji za decu


Kako kaže Merijen Marej Buhner, u bioskopu u Tokiju niko nije delovao zabrinuto kada je pred prikazivanje "Priče o igračkama" emitovana reklama za film sličan "Pritajenom zlu". U prodavnicama igračaka je primetila mnogo pušaka koje izgledaju realistično, a u manga stripovima seksualne crteže.


6. U prirodi se baš uživa

 

Boravak u prirodi je vrlo važan porodicama u Japanu
Boravak u prirodi je vrlo važan porodicama u Japanufoto: Hua_khai/Shutterstock

Piknik ispod drveta trešnje u vrhuncu sezone je nezaobilazan porodični provod, a parkovi i bašte u Tokiju su savršeno dizajnirane i pažljivo uređene.


Deca su mogu da trče i uživaju u prirodi, a igra je ipak kontrolisana.


7. Bajke se shvataju ozbiljno i slave


U Japanu je, kaže Merijen, uobičajeno pričati priče o likovima iz japanskih legendi i mnogi se slave festivalima. Ima ih mnogo tokom cele godine, a jedan je, recimo, Tengu Macuri, kojim se proslavlja goblin dugog nosa.

 

* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.

 

BONUS VIDEO

Kako podstaći decu da budu fizički aktivnija?

 

makonda-tracker