Ana Nikolić: Zaslepljena ljubavlju, trpela sam zlostavljanje

Pevačica Ana Nikolić otkriva da je još pre početka estradne karijere trpela fizičko i psihičko zlostavljanje od strane svog nekadašnjeg partnera, objašnjava zašto je trpela nasilje i kako je posle svega postala samosvesna i jaka žena
2
1 / 12 Foto: Milena Rakočević

Story: Nedavno ste okončali jednoipogodišnju vezu sa biznismenom Daliborom Matićem. Prija li vam samoća?

- Izuzetno! Uživam u vremenu koje posvećujem sebi i druženju sa  prijateljima, ali na prvom mestu mi je kovanje ratnih planova koji se tiču promotivne kampanje oko mog novog albuma.

Story: Verujete li u mogućnost obnavljanja ljubavi sa bivšim dečkom?

- Nikad ne reci nikad, ali slomljena čaša više ne može da bude lepa poput one nove, bez ijedne ogrebotine i pukotine. 

Story: Da li ste pokušavali da se pomirite?

- Bilo je previše pokušaja, ali na kraju je ovo bilo jedino rešenje.

Story: Mnogi spekulišu kako vas dvoje niste raskinuli i da je priča o vašem rastanku samo marketinški trik. Da li je to tačno?

- Smatram da to ne bi bilo fer i predstavljalo bi zloupotrebu mog bivšeg partnera kao osobe. Zapitajte se koji bi muškarac pristao na takvo jeftino sakupljanje poena od strane njegove drage. Nikada mi ne bi pala na pamet takva manipulacija, niti bih imala obraza da tu zamisao saopštim muškarcu s kojim sam u ljubavi, jer je to naprosto ponižavajuće.

Story: Jeste li ikada do sada s nekim bivšim partnerom poželeli brak i decu?

- Ranije sam rekla kako sam sa svakim od njih tokom veze mislila da je to ljubav za ceo život, pa su mi te ideje i bile na umu. Srećom, bile su trenutne (smeh).

Story: Želite li da se uskoro ostvarite u ulozi majke?

- Sada sam sama i ne razmišljam o tome.

Story: Zbog čega još niste spremni za brak?

- Nije to pitanje spremnosti već sudbine.

Story: Kakvi ste kada raskinete: besni, uplakani, tužni ili jednostavno nastavljate dalje?

- Uvek nastavljam dalje. Bes i suze su prisutni samo u prvim satima nakon raskida. Kažem poput Skarlet O’Hare: O tome ću misliti sutra,  ali već sutra zaboravljam na to i idem dalje.

Story: Da li ste posle kraha veze i s jednim svojim bivšim momkom ostali u prijateljskim odnosima?

- Glupo je da se družimo i svaki dan pijemo kafu, ali moje poštovanje, pa čak i pomoć ukoliko im to zatreba, imaće u svako doba.

Story: Koliko puta ste se sa momcima verbalno obračunavali i kako su izgledale te rasprave?

- To zavisi od hiljadu faktora, a prvenstveno od snage emocija, a zatim i od samog partnera. Bilo je situacija da se tipično ženski svađam sama sa sobom, dok on dostojanstveno čeka da se izduvam. Dešavalo se da se samo okrenem i odem, ali bilo je i situacija kada je letelo perje.

Story: Govorite li partneru uvek iskreno u lice sve što vam smeta u vezi?

- Naravno, nisam od statičnih žena koje ćuteći i trpeći u sebi čekaju da se stvari promene. S obzirom na to da se čarobne kugle još ne prodaju, muškarci nisu vidoviti, pa ne mogu da znaju šta nam smeta dok im to ne kažemo. U najgorem slučaju, ni crtanje ne pomaže.

Story: Kako su se završavali vaši raskidi?

- Sve je to individualno. Imala sam duge i ozbiljne veze, a iako je bilo trenutnih nezadovoljstava i ljutnje, vremenom je preovladalo poštovanje prema zajedničkoj prošlosti, tako da sam sada u korektnim odnosima sa svim svojim bivšim partnerima.

Story: Jesu li vam bivši momci pretili kada ste ih ostavljali?

- Ne, uglavnom su pokušavali da me zadrže, a ne da me još više razljute.

Story: Jeste li ikada šamarali nekadašnje izabranike kao što se pisalo u tabloidima?

- Zaboga, pa ja sam dama. Tako bih ponizila samu sebe jer je ta osoba koju šamaram isključivo moj izbor. Kada bih to uradila, ne bi bio loš on, nego ja.

Story: Da li je tačno da vas je tukao bivši dečko, s kojim ste se zabavljali pre nego što ste postali pevačica?

- Istina je da sam imala ozbiljnih problema. Preživela sam njegovu posesivnost, ljubomoru, fizičke nasrtaje i psihičku torturu za koju smatram da nije deo zdrave ljubavi i spada u zlostavljanje.

Story: Stidite li se što ste dozvolili da budete zlostavljani?

- Ne stidim se i smatram da je to osnovni problem. Zbog toga je zlostavljanje toliko i rasprostranjeno jer žene smatraju da je to njihova krivica, greška, sramota....Time se samo prećutno dozvoljava i pothranjuje takvo ponašanje.

Story: Koliko ste imali godina kada ste trpeli zlostavljanje?

- Bile su to moje rane dvadesete, znatno pre nego što sam uopšte počela da se bavim estradom. Mislim da su te mlade godine i moje neiskustvo doprineli tome da se nađem u toj situaciji da jednom muškarcu uopšte može da padne na pamet da me zlostavlja na bilo koji način. Složićete se da zahvaljujući mom stavu i čvrstini karaktera nijedan muškarac danas, a ni ubuduće, neće doći na ideju kako može da povisi ton na mene, a kamoli nešto više.

Story: Da li se nasilje dogodilo u dugoj vezi?

- Iz ove perspektive, nije bila preterano duga jer sam kasnije imala duže i ozbiljnije veze. Ali, u tom trenutku to mi je bila najveća i najozbiljnija ljubav.

Story: Kako ste reagovali kada vas je prvi put udario?

- Posmatrano kroz prizmu zaljubljene devojke, sve sam pogrešno protumačila. Tako zaslepljena, njegove afekte i nalete besa tumačila sam kao nekontrolisanu ljubav umišljajući da on te eksplozije ponašanja doživljava samo zato što me previše voli pa ne može da se izbori sa samim sobom.

Story: Zašto ste rešili da mu oprostite nasilje?

- Pravdala sam ga i u svemu videla svoju grešku jer sam ga, navodno, isprovocirala. Udarac je uvek krivica slabića nasilnika, a vi ste svakako žrtva i nikada inicijator. Ne postoji ta reč ili postupak koji drugom biću daje dozvolu da vam nanese fizičku ili psihičku bol.

Story: Da li je taj momak nakon što ste ga ostavili pokušavao da vam se vrati?

- Da i to mnogo puta. Na svu sreću, posle jedne nemile scene zavolela sam sebe više nego njega. Tako je ostalo do današnjeg dana i to se više nikada neće promeniti.

Story: Mnoge žene ćute i godinama trpe fizičko zlostavljanje. Šta biste im na osnovu ličnog iskustva poručili?

- Da se jasno, glasno i sa stavom suprotstave nasilniku jer su oni obično najveći slabići koji se na taj način hrane. Takođe, obavezno treba da se  obrate nekome ko može da ih zaštiti, a ako u tome ne uspeju, tu su Sigurne kuće i brojne druge ustanove. 

Story: Jeste li članovima porodice rekli da ste trpeli batine?

- Nekada reči mogu više da zabole od bilo kakvog fizičkog nasrtaja i zato sam ćutala.

Story: Koliko je u sve bio upućen vaš mlađi brat Marko i da li vam je nudio zaštitu?

- Ja sam, kao i većina žena u takvim situacijama, sve krila od najbližih. Znala sam da oni to ne bi dozvolili, a u krajnjem slučaju ni podneli mirno. Kažem, napravila sam grešku kao mnoge druge devojke i sve to trpela bez želje da nekome bilo šta kažem.

Story: Da li je ljubav bila toliko jaka da ste prelazili preko svega?

- Ljubav prema sebi samoj je pobedila i uvek tako treba da bude. Svaka žena koja se nađe u toj situaciji treba da se zapita koliko voli sebe i to treba da joj to bude vodilja i motiv da odlučno kaže ne.

Story: Mislite li da su žene koje spas traže u Sigurnim kućama tamo bezbedne od muškaraca nasilnika?

- Nisu bezbedne ukoliko lično nisu odlučile da prekinu tu nit, pošto se često dešava da se one same vrate na staro. U suprotnom jesu jer ta ustanova za to i služi.

Story: Šta je presudilo da konačno okončate njegovo nasilje?

- Shvatila sam da niko nema pravo ni moć da manipuliše mnome, a da sam opet u suštini previše jaka žena da bih tako nešto dozvoljavala. Ta jaka žena samo se trenutno bila uspavala.

Story: Koliko je to što vam je otac preminuo mlad doprinelo da se osećate nezaštićenom?

- To je veoma bolna tema za mene. Ogroman ožiljak postoji, ali zahvalna sam Bogu što su majka i brat jaki stubovi porodice i podrška u svakom smislu te reči. Dok je njih, nikada se ni u deliću sekunde neću osetiti nezaštićenom.

Story: Kako biste danas reagovali na pokušaj nekog muškarca da vas fizički ugrozi?

- Mislim da bih danas pre ja njega fizički ugrozila.

Story: Mislite li da je gore fizičko ili psihičko zlostavljanje u vezi?

- Neprihvatljivo je i jedno i drugo. Ne želim da biram između dva zla jer je manje nemoguće odabrati.

Story: Priželjkujete li da vam se uskoro dogodi nova ljubav?

- Ne, još je rano i uživam u svojoj slobodi.

Story: Da li se stidite nekog svog ljubavnog izbora?

- Slobodan izbor, moj izbor, tako da nema mesta kajanju. I da se postidim, sada je kasno.

Story: Svojevremeno su vas mediji osuđivali zbog ishitrenih i impulsivnih postupaka i okarakterisali vas kao agresivnu. Jeste li u međuvremenu pronašli svoj mir pa smirenije reagujete ili je to prosto u vašoj prirodi?

- Žao mi je što su moji iskreni i neisfolirani potezi osuđeni umesto da budu pozdravljeni. Želite da se foliram?  Ne, ovo sam ja i u mom životu i pred medijima nema mesta glumi.

Story: Svojevremeno ste pričali da odlazite na razgovore sa psihologom. Da li to i dalje činite ili ste najvažnije lekcije već naučili?

- Bilo mi je u datom momentu potrebno nekoliko saveta i otvaranje očiju. Nekada ne mogu da pomognu razgovori sa drugaricama ili bližnjima, već je odlazak kod stručnjaka pravi izbor. Sada sama sebe najbolje savetujem i uvek poslušam ono što je najbitnije.

Story: Na novim fotografijama seksepilniji ste nego ikada pre. Da li je tome što ste odlučili da se obnažite doprinelo i to što ste sada sami?

- Tome su doprineli moje trenutno raspoloženje i osećanja. Uživam u svojoj koži, imam pozitivnu tremu i osećam euforiju pred jako bitan, a mislim i prelomni album u mojoj karijeri.

Story: Da li je momcima s kojima ste bili u vezi ikada zasmetao vaš provokativni imidž?

- Ne, zato što se oni nisu zabavljali s Anom Nikolić iz novina, već s Anom Nikolić koja je obična devojka iz komšiluka, sa svim vrlinama i manama.

Story: Nekoliko puta mediji su vas prozivali zbog oscilacija u kilaži. Koliko vam to smeta i da li ste sada potpuno zadovoljni svojim telom?

- Ja sam hedonista, ali na prvom mestu žena koja nije opterećena ograničenjima. Uvek radim ono što želim u datom trenutku. Sada sam zadovoljna svojom kilažom i izgledom, a kada se setim koliko sam znoja prolila kako bih izgubila samo centimetar u struku, malo se zapitam kada mi ruka posegne za kockicom čokolade.

Story: Jeste li se podvrgavali nekim plastičnim operacijama?

- Smatram da je plastična hirurgija ušla u sve pore svakodnevice poput odlaska kod stomatologa. Nakon što sam svoje telo dovela do perfekcije, jedino što me nije zadovoljavalo bila je veličina mojih grudi. Danas je plastična hirurgija sveprisutna i uvek glasam za nju, ali s jednim velikim preduslovom – najbitnija je mera.

Story: Da li je pesma Džukela s kojom ste otpočeli promociju albuma autobiografska?

- Neka rečenica u njoj sigurno jeste. Nedavno sam u jednom intervjuu rekla da se u svakoj od jedanaest numera pronađem u nekoj strofi, stihu ili celoj pesmi. U ovaj album utkano je dosta emocije i verujem da je najbolji u mojoj karijeri. 

Story: Jeste li ikada nekog svog dečka oslovili sa džukelo?

- Nikada, ali sigurno mu nisam tepala ili govorila lepe reči kada se posvađamo. Čula sam komentare kako je ta reč pregruba, ali i one da je fantastična jer nijedna devojka na planeti koju dečko surovo ostavi, povredi i razočara neće imati blage reči za svog bivšeg. Upravo će ga osloviti sa džukelo, ako ne i ružnije (smeh).

Story: Šta vas je, otkako ste stupili na estradnu scenu, učinilo jakom i samosvesnom?

- Nije kliše kada se kaže da je estrada surova džungla. Onog trenutka kada sam odlučila da postanem deo nje, nametnem se i istaknem na domaćem estradnom nebu, rešila sam da uđem u klinč sa zmajevima i aždajama. To slabići ne mogu. Bilo je pitanje opstanka, a moja želja i motivi za uspehom preveliki su da bih sebi dozvolila luksuz tipa preslaba sam ili previše nežna za prilike i odnose koji tamo vladaju.

Nikola Rumenić

makonda-tracker