umetnik čarobnog glasa

Alen Islamović: Odsanjao sam svoje snove

3
U susret koncertu najpopularnijeg sastava Bijelo dugme, umetnik čarbonog glasa Alen Islamović je u intervjuu za Story govorio o karijeri, mladosti, prvoj ljubavi, ali i o svojim životnim satavovim i principima kojih se čvrsto drži

 

foto: Dragan Kadić

Pre dve godine ste izdali poslednji album “Alcatraz”. Kako ga je publika prihvatila?

- Danas snimiš album i imaš problem sa izdavanjem istog. Heroin je najslušanija pjesma sa tog albuma, Aida se sviđa drugom profilu publike. Alkatraz je pop-balada, lijep tekst – životna priča. Ukusi publike su danas pomiješani. Oni mogu svašta konzumirati: jedeš pasulj sa baklavom, slano sa slatkim, roštilj sa šampitom ili krempitom. Danas slušaš metaliku u kafiću, u autu Nedu Ukraden, a kod kuće Pavarotija, Halida Bešlića i Mileta Kitića i Divlje jagode. To navodim samo kao primjer. Neće mi kolege zamjeriti.

 

Dodajete li još ponešto u Vaše doline sećanja? Možete li mi otkriti nešto o ovoj autobiografskoj knjizi?

- Biografija je složena, al’ imam materijala i za drugi dio Moje doline sjećanja. Pričam priču o osobi, mladiću, koji je napustio svoj mali rodni grad i otišao u svijet trbuhom za kruhom da radi ono što najviše voli, da svoje snove pretvori u javu, da napravi nešto iz te provincije, jer mnogima to nije pošlo za rukom. Sudbina ili sreća – ona uvijek mora biti tu. Treba da zgrabiš trenutak koji će ti preokrenuti život, a kad će on doći, to se ne zna. Treba da budeš strpljiv, uporno da vjeruješ i radiš, slušaš svaki odjek svog koraka, glasove oko sebe, povučeš potez i znaš procijeniti jesi li dobro uradio. Životna škola je čudo i ne bih je mijenjao ni za šta na svijetu. Ja sam svoje snove odsanjao, ostvario i kad me pitaju bi li šta mijenjao, ja kažem ne, ništa ne bih mijenjao. Sve bih isto ponovio! To su moje odluke i sa njima se ponosim i dan-danas!

 

Vaš hobi je vrtlarstvo, šta vas inspiriše u njemu?

- Moj hobi je i vrtlarstvo, pa tenis, a uskoro ću se baviti i poljoprivredom. Gradim plantažu lješnjaka pored rijeke Une i želja mi je naučiti voziti traktor, orati, obrađivati njive i uživati u tom poslu. Pjevaću još ako bude išlo, ako ne, imaću novu zanimaciju u kojoj ću sigurno biti sretan. Moja porodica je moj najveći i najjači stup koji me sve ovo vrijeme prati i sve ove godine podržava. Bez njih ne bih stigao ni do pola, a već sam u šezdesetoj.

 

 

( Razgovarala: Viktorija Samardžić )
makonda-tracker