Legendarna teniserka Monika Seleš (51) otkrila je da se već tri godine tiho bori sa retkim autoimunim oboljenjem – mijastenijom gravis, koje joj znatno otežava svakodnevni život.
Mijastenija gravis je izuzetno retko stanje koje u Sjedinjenim Američkim Državama pogađa oko 140.000 ljudi. Nastaje kada imuni sistem greškom napada sopstvene ćelije, tačnije oblast između nerava i mišića, neuromišićnu spojnicu, gde se prenose nervni impulsi.
Posledice mogu biti ozbiljne: slabost mišića, zamućen vid, otežan govor, problemi sa gutanjem, pa čak i disanjem.
Specijalista hitne medicine dr Džoni Parvani za Daily Mail objašnjava da je bolest toliko retka da je tokom deset godina prakse naišao na svega nekoliko slučajeva.
– Stanje može biti izuzetno teško, jer slabost mišića pogađa ceo organizam i ozbiljno utiče na sposobnost bavljenja sportom ili obavljanja svakodnevnih aktivnosti – ističe on.
Prve simptome osetila na terenu
Seleš, koja je ušla u istoriju osvajanjem French Open-a 1990. godine sa samo 16 godina, prve znakove bolesti primetila je na terenu.
– Igrala sam sa decom ili porodicom, i jednostavno bih promašila lopticu. U jednom trenutku sam shvatila da vidim dve lopte – to je bio znak koji se ne može ignorisati – priseća se ona.
Pored dvostrukog vida, javila se i slabost u rukama, a svakodnevni zadaci, poput sušenja kose, postali su naporni. „Kada sam čula dijagnozu, bila sam u šoku. Poželela sam da je ranije neko javno govorio o tome“, priznaje Monika.
Bez leka, ali sa nadom
Prema podacima Nacionalnog instituta za neurološke poremećaje i moždani udar, mijastenija gravis je hronično neuromišićno oboljenje koje se najčešće javlja kod žena mlađih od 40 godina i muškaraca starijih od 60, iako može pogoditi i mlađe i starije od tih granica.
Iako leka nema, simptomi se mogu ublažiti kombinacijom terapija i lekova, a u pojedinim slučajevima primenjuje se i hirurško uklanjanje timusne žlezde, što može pomoći smanjenju proizvodnje štetnih antitela.
Seleš, koja je tokom karijere preživela i napad nožem 1993. godine, ovu dijagnozu opisuje kao još jedan životni „reset“.
– Moj život se nekoliko puta iz korena menjao – kada sam kao trinaestogodišnjakinja došla u Ameriku, kada sam postala poznata, nakon napada nožem, i sada, sa ovom bolešću – kaže ona.
Uprkos svemu, ostaje pozitivna.
– Deci kojoj sam mentor uvek govorim: morate se prilagoditi. Lopta može odskočiti drugačije nego što ste očekivali – i morate reagovati. To je ono što sada i sama radim.
Bonus video:
Kakve posledice može da ostavi lajmska bolest?



