novi glossy

Lepa Brena: Sve tajne moje porodice

0

Pred polazak na svetsku turneju s novim albumom naša slavna pevačica otkriva svoju najveću životnu grešku, kaže da je najveći inicijator svega što radi njen suprug i naglašava da više ne utiče na odluke svoje dece

 

foto: Privatna arhiva

Kažu da čovek ostane siroče kad ostane bez roditelja bez obzira na to koliko godina imao. Na koga se oslanjate u životu nakon što ste ih izgubili?

- Čovek ne može biti siroče, kad ima porodicu kao ja. Samo je važno da ide po nekom logičnom redu, da se ne stvara patetika od "odlaska" roditelja, a već ti je vreme za unuke. Lekcije koje sam od roditelja naučila i dan danas pokazale su se kao veoma ispravne i izuzetno korisne. Boba i ja smo naše sinove učili da u životu mogu da se oslone samo na svoje radne i ljudske kvalitete, da im ništa neće pasti s neba, da ćemo mi tu biti da ih podržimo, ali da radne navike moraju da imaju, jer je to jedini način da se ostvari uspeh. Kad sam počinjala nisam imala roditelje koji bi finansijski podržali moje želje, sve sam morala sama. I opet sam uspela. Što je dokaz koliko vredi častan i pošten rad. Boba je moj najveći oslonac, i malo se zna, ali inicijator svega u našem životu. Od toga da li nešto treba da se kupi, negde da se putuje ili kako da se kroz posao nešto uradi. Jedino što Boba ne voli javno da se eksponira pa se taj deo ne zna. Nas dvoje nije spojila samo ljubav iz koje su kasnije došla deca, već i teški trenuci koje smo uspešno pregurali zajedno.

 

Vremeplov: Lepa Brena vratila stil s početka karijere i oduševila mnoge

 

Zajedno ste tri decenije. Poznaje li vas iko bolje nego Boba?

- Samo pored pravog muškaraca možeš biti prava žena. Boba je kreator naših najvećih poslova i našeg privatnog života. Pravo je uživanje biti pored takvog čoveka i pratiti ga! Od početka bili smo zauzeti svojim profesijama jer je svako u onome što radi bio najbolji. Taj trend se nastavio i u braku što nas je verovatno i održalo. Iskreno, ne znam kako žive ljudi koji su 24 časa usmereni jedno na drugo. Nama je i ovako uspelo, jer je to bila naša zajednička želja.

 

Imate li plan za proslavu godišnjice braka 7. decembra?

- Nikad ne pravimo planove za taj dan i zato je svaki put drugačiji. Nekada proslavimo sami, nekada nas deca iznenade i to nam je najdraže, nekada prijatelji, ali taj dan bude uvek prigodno obeležen.

 

Kažu da su mala deca mala je briga, a velika deca velika briga. Za šta su vezani vaši strahovi kada je reč o sinovima?

- Nemam tu vrstu strahova, jer smo do sada Boba i ja uradili šta smo uradili. Naši sinovi su već odrasli, svi rade i samostalno koračaju kroz život. Mi smo tu sada kao neko savetodavno telo, uvek za podršku i pomoć svake vrste. Sve što budu radili u životu dalje sada je njihova lična odgovornost.

 

Da li biste im otvoreno rekli ako vam se ne bi dopala neka njihova devojka?

- Kao što ja nisam slušala svoje roditelje, tako ni oni mene ne bi slušali sada. (Smeh) Treba u životu dosta toga proći i nikad se ne mešati u izbore svoje dece.

 

NASTAVAK INTERVJUA PROČITAJTE NA SLEDEĆOJ STRANI

makonda-tracker