Na glumačkoj sceni je duže od 40 godina, proslavio se ulogom popa Đorđa: On je dokaz da diploma nekada nije ni potrebna

Čuveni srpski glumac na glumačkoj sceni je duže od 40 godina

Naš poznati glumac Ivan Vučković rođen je 20. avgusta 1970. u Smederevskoj Palanci. Još kao desetogodišnji dečak počeo je da se bavi glumom, a 1985. godine je proglašen najboljim mladim glumcem dečje scene Srbije.

 

Glumu zvanično nikada nije diplomirao. Ipak, to ga nije sprečilo da se u glumačkoj profesiji uvrsti među najbolje. Davne 2004. godine igrao je u igranoj televizijskoj seriji "Tragom Karađorđa".

 

Nije prošlo mnogo vremena, a on je dobio ulogu Stevana Sinđelića u filmu "Bitka na Čegru".

 

 

Tu njegovim glumačkim ostvarenjima nije kraj... Naprotiv. Ivan je maestralno odigrao ulogu vožda Karađorđa u ostvarenju "Crna Zora", koje je zatvorilo 42. Filmske susrete u Nišu.

 

Pauzu u pravljenju glumom napravio je kako bi se bavio drugim poslom sve dok 2010. godine prošao kasting za seriju "Selo gori, a baba se češlja", scenariste i reditelja Radoša Bajića.

 

Čuvena rola mladog sveštenika Đorđa definitivno je bila uloga koja ga je proslavila. U više navrata Ivan je isticao da mu je dodatnu odgovornost stvaralo to što igra sa velikim imenima našeg glumišta poput Mande, Ljiljane Stjepanović, Olge Odanović i ostalih, što mu je, priznaje, ujedno bila i čast.Nakon ove uloge svoj pečat dao je i u filmu "Za kralja i otadžbinu" rađenom po motivima serije, a potom se pojavljivao i u serijama "Šifra Despot", "Psi laju, vetar nosi".

 

 

Osim u filmovima i serijama Ivan se oprobao i u nekoliko dokumentarnih ostvarenja. 

 

On je veoma posvećen Bogu, a u svojoj biografiji navodi da je „u životu sve moguće, ali je vera najvažnija“. Ona ga je, kaže, održala u teškim momentima, pružala nadu i smatra da je zahvaljujući molitvi uspeo da se iskaže kao umetnik, kada je skoro pa digao ruke od glumačkog poziva, te sebe navodi kao dobar primer za to da je, kako sam kaže, u životu sve moguće.

 

Ivan sa svojom porodicom i dalje živi u Velikoj Plani. Iako je kod nas i dalje teže napredovati iz manjeg mesta u bilo kojoj profesiji, pa tako i glumi, glumac ne smatra da ga to u bilo čemu sputava, jer se pojavljuje samo kada za tim ima potrebe i kada smatra da to ima smisla.