Pojedini koraci u pripremi zimnice, zapravo, nemaju nikakve veze sa samom hranom već s pakovanjem, a nakon što sipate povrće u sterilisane tegle, zatvorite ih, pasterizujete i stavite na hladno i tamno mesto postoji još jedna sitnica koju bi trebalo da uradite.
Kad počne priprema zimnice, najviše pažnje posvećujemo samom receptu, sterilizaciji tegli, pravilnom zatvaranju i mestu na kojem ćemo sve čuvati.
Jedan mali korak koji nije obavezan i neme veze sa samom hranom se često preskoči, ali kasnije može da bude vrlo značajan.
Naime, na svaku teglu i flašu zimnice bi trebalo upisati datum kada je pripremljena. Iako to deluje kao nevažna sitnica, kad se ostava napuni desetinama tegli ajvara, turšije, pečenih paprika, sokova i drugih zimskih zaliha, veoma je lako zaboraviti šta je napravljeno prvo, a šta poslednje.
Nove tegle prilikom ređanja u špajzu često završe ispred ili na vrhu, a posle nekoliko meseci nije lako setiti se kad je tačno koja tegla "spakovana", naročito ako se isti proizvod priprema u nekoliko tura.
Tako može da se dogodi da ono što ste prvo pripremili poslednje dođe na red da se koristi i, kad otvorite poklopac, shvatite da je prošlo previše vremena i da zimnica više nije jestiva.
Zato nikad ne zaboravite datum na poklopcu ili nalepnici, koji omogućava da odmah vidite koju zimnicu treba prvu potrošiti, umesto da se oslanjate na pamćenje ili nagađate koja tegla je najstarija.
Najjednostavnije je da na svaku teglu napišete dan, mesec i godinu, a možete dodati i naziv proizvoda ako se ne vidi jasno šta je unutra.
BONUS VIDEO
Zimnica u Kini i Srbiji, zimski ritual za večnu nostalgiju




