umetnik čarobnog glasa

Alen Islamović: Odsanjao sam svoje snove

3
U susret koncertu najpopularnijeg sastava Bijelo dugme, umetnik čarbonog glasa Alen Islamović je u intervjuu za Story govorio o karijeri, mladosti, prvoj ljubavi, ali i o svojim životnim satavovim i principima kojih se čvrsto drži

 

foto: Story Arhiva

Koje osobine su najvažnije da bi neko napravio tako uspešnu karijeru kao vi?

- Rad i rad, malo talenta i mnogo sreće, sve to čini dio uspješne karijere ili posla kojim se bavi. Dosta odricanja u svemu, od porodice, prijatelja, od nekih stvari koje uporedo voliš pored onog što bi htio raditi. Fakultet i uspješna karijera u muzici ne idu zajedno. Ne poznajem nijednog popularnog muzičara ili pjevača koji je završio fakultet.

 

Kako biste opisali sebe u tri reči?

- Ja sam veliki radnik. Kad se uhvatim nečeg, to gledam da završim. Ne volim ljude koji polovično rade, takve stvari izbjegavam. U znaku sam lav, to je valjda osobina tog znaka. Uporan sam, a tvrdoglav nisam, osjećajan sam, ne volim nepravdu. Ko me povrijedi, to progutam, ali takvu osobu prekrižim za sva vremena.

 

Da li Vam je teže da nastupate na sceni danas ili na početku karijere? Koliko se muzički svet promenio od vašeg početka?

- Svaki početak je težak. Za velike stvari moraš se godinama pripremati i psihički i fizički, a i moraš dokazati narodu da to voliš i da radiš najbolje što možeš. Oni koji su neiskusni stekli slavu preko noći, brzo su nestali. Ima i onih koji se uvijek šlepaju i foliraju i sebe i druge, a to nisu pravi profesionalci. Tu nema ništa i nikad neće biti ništa, niti su bili nešto. Muzika se mijenja svakih pet do deset godina, ali rock n roll je uvijek baza za sve, pa čak i za našu folk muziku.

 

Sećate li se Vaših srednjoškolskih dana, školskih uspeha, prve simpatije i prvog poljupca?

- Da, to su bile prve naučene pjesme na gitari. Nisam znao da su djevojčice više voljele dečke koji sviraju gitare, nego one što su igrali nogomet. Zbog njih sam se okrenuo gitari, mada sam odlično igrao i nogomet. Ti dani su uvjek u meni i nosim ih kroz svoj život. Srednja škola! To su bile najljepše godine ! Zaljubljivanja, prvi poljupci, ekskurzije. Za to smo živjeli!

 

Koji vam je bio omiljeni predmet u srednjoj školi? Da li ste nekad pobegli sa časa?

- Likovno! Obožavao sam crtati. Moje ocjene su bile ovakve: likovno 5, muzičko 5, domaćinstvo 5, matematika 2, jezik 2, biologija 2, istorija 3 itd. Uglavnom, kad sve sabereš i oduzmeš, prosjek je bio dobar i vrlo dobar. Nakupim petica iz ovih laganih predmeta, pa sam imao i dobar prosjek ocjena.

Bježalo se sa časa kad je trebalo odgovarati a nisi naučio, kad ima nešto intersantno u gradu a nemaš priliku to vidjeti godinama, neki koncert ili slično. Najljepše je bilo kad je u Bihać dolazio drug Tito, predsjednik Jugoslavije. Tad danima nismo imali nastave, vježbali bismo na igralištu pored škole postrojavanje, mahanje zastavicama. Bilo je super tih dana.

 

Nastavak intervjua i fotografije pogledajte na narednoj strani...

 

( Razgovarala: Viktorija Samardžić )
makonda-tracker