bolan trenutak

Pesma uz koju je sahranjen Saša Popović dira dušu: Stara je 35 godina, a iza nje je priča o tužnoj stvarnosti 90-ih

0

Iako su se mnogi iznenadili izborom pesme uz koju je jedan od najpopularnijih ljudi naše javne scene proteklih decenija ispraćen na večni počinak, ljudi koji su mu bili bliski nemaju dilemu – to je trebalo da bude baš ona.

Komemoracija Saši Popoviću
Komemoracija Saši Popovićufoto: M.P./ATAImages

Aleksandar Saša Popović, muzičar i nekadašnji direktor "Grand produkcije", ispraćen je danas na večni počinak, a na sahrani u Beogradu okupio se veliki broj poznatih ličnosti iz svih oblasti javnog života.


Pre sahrane organizovana je komemoracija, na kojoj su se mnogi prijatelji i saradnici oprostili od Saše, a zatim je on sahranjen uz pesmu "Svirci moji" Zvonka Bogdana.


Mnogi su bili iznenađeni ovim izborom, s obzirom na to da je Popović imao mnogo prijatelja koji su izvodili pesme koje "diraju dušu", ali oni su ga poznavali nisu začuđeni.

Naime, Saša Popović je uživao u muzici tamburaša, a "Svirci" mu je oduvek bila omiljena i naručivao ju je u kafani kada je bio dobrog raspoloženja.

 

Priča iza pesme "Svirci moji"

 

Ipak, zbog krize u Jugoslaviji, on nije imao priliku da je izvede, pa je na festivalu "Zlatne žice Slavonije" umesto njega nastupio Đuka Čajić (i pobedio.


Zvonko Bogdan je tek 2004. godine, u HRT-ovoj emisiji "Hit do hita" premijerno izveo "Svirci moji", koja je od tada redovna na njegovom repertoaru.


Nakon što su svoju verziju snimili Krunoslav Slabinac i Zlatni dukati, ona je postala tamburaški klasik.


Tekst pesme "Svirci moji"


Svirci moji, još je rano,
tek je ponoć tu,
svirajte mi polagano,
uspavajte nju.

 

Propio sam tri imanja,
još se smije iz čokanja,
pustite je neka spava,
lepa je u snu.


Propio sam sto lanaca,
i četiri konja vranca,
pustite je neka sanja,
lepa je u snu.

 

Svirci moji, još je rano,
tek je prošlo tri,
još je noć pod jorgovanom,
ona tamo spi.

 

Izludi me kako diše,
jorgovanom sve miriše,
neće biti nikad više,
to što noćas bi.

 

Svirci moji, valja poći,
i noć ima kraj,
spžziće me njene oči,
ubiće me sjaj.

 

Dan se rađa, jutro rudi,
budite je, nek' mi sudi,
kažu zorom grešni ljudi,
odlaze u raj.

 

Svirci moji, valja poći
jer sve ima kraj.

 

BONUS VIDEO

Komemoracija Saši Popoviću

Error in getting video.

 

makonda-tracker