Branislav Lečić: Žarku je savest najveća kazna

3
Glumac Branislav Lečić evocira uspomene na prijateljstvo sa kolegom Žarkom Lauševićem navodeći da pokušava da razume zašto je pre osamnaest godina počinio zločin i kako bi voleo da se jednog dana ponovo sretnu
foto: Luka Šarac, Story press
foto: Luka Šarac, Story press

Pre tačno dve i po decenije kultna serija Darka Bajića Sivi dom proslavila je dva glumca koji su postali bliski prijatelji. Zbog uloga Crnog i Šilje, Branislav Lečić (56) i Žarko Laušević (51) na prečac su stekli simpatije publike, naročito pripadnica nežnijeg pola, i za trenutak pomračili slavu neprikosnovenog tandema Tihi i Prle.

- Žarko i ja smo se upoznali dosta rano. Bio je na klasi mog profesora Miroslava - Minje Dedića koja je primljena četiri godine nakon što sam završio studije. Dolazeći na akademiju, primetio sam ga kao glumca koji je polako, ali sigurno najavljivao sebe i svoju osobenost. Posle smo imali prilike da igramo zajedno i to mi je predstavljalo jednu lepu satisfakciju. U seriji Sivi dom, moj lik Crni bio je simbol čoveka koji stalno beži od zatvora tragajući za slobodom koju ne zna kako da ispolji. A Žare je igrao lik Šilje koji je želeo da se iščupa iz tog zatvorenog kruga i da živi normalan život. I on je trpeo sve izazove, potcenjivanje i poniženje od drugih, samo da bi izdržao da bude slobodan, ali svoj. Čudno kako se život poigrava sa nama  jer danas sam ja više Šilja, a on Crni. Žarko je braneći se napravio jedan prekršaj koji se ceo život vuče i nema za njega veće kazne od sopstvene savesti. A ja sam trpeo i shvatio do koje mere moraš da poništiš svoje ja da bi preživeo - priča Lečić koji je teško podneo sve što se Žarku dešavalo nakon što je 31. jula 1993. godine u podgoričkom lokalu brze hrane Apple upucao Dragora Pejovića i Radovana Vučinića, a ranio Andriju Kažića, dok je branio sebe i starijeg brata Branimira.

- Tragediju koja ga je zadesila doživeo sam veoma teško. Osećao sam se strašno, pitajući se da li je to java ili san. Ceo život mu se izmenio, kao što bi i svakom drugom čoveku u toj situaciji. Tragajući da razumem zašto se to desilo, nisam siguran da li bih drugačije postupio kada bih bio napadnut ja ili neko moj. Čovek ne može biti miran nad činjenicom da su nestala dva života, a treći je ranjen i osakaćen. To je nesreća sama po sebi i niko ne može da bude pristrasan pa da kaže: Lauše, ja te razumem, jer nesreća je nesreća. S druge strane, strašna je činjenica da oni jesu žrtve, a da je i on sam velika žrtva. On zaista jeste žrtva jer kad je duhovan i pametan čovek u situaciji da dođe do te tačke, nema nazad. Njegova savest je njegova najveća kazna i on je stvarno na robiji. I niko od nas ne bi da mu bude u koži. Ali, njegova knjiga Godina prođe, dan nikad  pomoći će da u nama proradi ljudskost, ali i u svima drugima koji su žrtve tog nesrećnog slučaja. Da shvatimo do koje mere čovek mora da ostane čovek i da treba da se prašta. Novi zavet i postoji zbog toga da i onima koji su učinili nešto najgore bude oprošteno. Lauš nije slučajno umetnik i nije slučajno to što mu se desilo jer retki su primeri čak i u istoriji zločina da neko može tako verodostojno, iskreno i duboko da se kaje i razume nesreću u kojoj se zatekao. To je veliki dar - tvrdi markantni glumac opisujući Lauševića.

- Žarko je kao čovek bio podjednako izuzetan kao i glumac. Vrlo senzibilan, tih, ali šarmantan i sa smislom za humor. Veoma je pametan i rečit, što se vidi i po njegovom pisanju. Pokazao je izuzetnu mudrost i zrelost u rešavanju uloga i glumačkih zadataka, kao i u teškim trenucima koji su mu se desili. U mogućnosti smo da direktno i preko zajedničkih prijatelja kontaktiramo s vremena na vreme, ali ne tako intenzivno koliko bih ja želeo. Na neki način ga i razumem jer ga sve to podseća na bivši život, tako da sam iz te vrste predostrožnosti skloniji da njemu ostavim da bira trenutke za razgovor i susret. Mogu da zamislim da jednog dana dođe u Beograd, to bi bilo i normalno i ljudski - zaključuje Lečić.

Žarko Laušević razveo se po izlasku iz zatvora sa prvom suprugom Majom sa kojom ima sina i ćerku. Od 1999. godine živi u Njujorku gde se u međuvremenu oženio scenskom šminkerkom Anitom sa kojom je dobio ćerku, ali žive veoma teško.

- Žarko se dugo bavio molerajem, ali pošto je plaćanje bebisiterke za ćerku bilo skuplje, nakon zatvorske kazne od dva i po meseca koju je odslužio u Americi, odlučio je da je sam čuva kod kuće. Radi samo njegova supruga koja je šminkerka u pozorištu, tako da žive teško i u velikim su dugovima - rekao je njegov advokat Vladan S. Bojić.

Jelena Kulović

makonda-tracker