život protkan muzikom

Ivan Milinković i Zoran Dašić Daša: Ove godine želimo samo da ostanemo normalni

0
U susret njihovom 57. koncertu u Centru Sava, sa članovima grupe Legende razgovarali smo o tome kako su izgledali njihovi muzički počeci, kako izgledaju njihovi porodični životi i šta očekuju od predstojećeg koncerta...

 

foto: Damir Dervišagić

 

Story: Ivane, devet godina ste nastupali kao operski pevač. Kakvo je to iskustvo bilo?

 

Ivan: Jeste, devet godina, dobro ste informisani. Bio sam u Beogradskoj operi, to je jako dobro i lepo iskustvo. Zato što scena situaciono zahteva sama po sebi čoveka na jedan poseban način i ukoliko čovek nije pripremljen za nju to vidi i oseća. Ja sam pre bavljenja operom i scenom išao na koncerte pokojnog Tome Zdravkovića, a u to vreme su me najavljivali kao predpevača. Pevao sam lepu pop i narodnu muziku, tako da i danas volim dobru narodnu, dobru pop muziku, sve ono što je dobro. Ja sam pobornik kvaliteta. Opera je divno iskustvo jer te na pravi način izbrusi za dalje.

 

Story: Zbog čega ste odustali od opere? Da li su “Legende“ uticale na to?

 

Ivan: Na neki način jesu. Ja sam neko ko je došao u to vreme u situaciju zbog same nemogućnosti nekog bržeg razvoja i odlazka iz pozorišta negde dalje.

 

Story: Kada ste odlučili da se bavite pevanjem? Kako su na to uticali vaši najbliži?

 

Ivan: Moji najbliži su pratili moj talenat. Videli su i tata i mama da sam kao klinac bio uporan, držao sam maltene koncerte na terasi u našem kraju u Loznici, gde smo živeli i gde sam rođen. Mama dođe s posla, a kućna pomoćnica koja me je tada čuvala joj kaže: “Evo ga ovaj tvoj, ceo dan peva, drži koncert ovde za zgradu i okolinu“. Kao mali, kroz druženje u kući i praćenje LP ploča i tadašnjih pevača, shvatio sam da imam nešto što mogu da ponudim .Već sam tada imao neke svoje snove – kako će mene neko da sluša, kako ću moći nekome jednog dana nešto da ponudim, gde ću na neki način moći nekoga da oplenim mojim talentom i to se zaista ostvarilo.

 

Story: Kako se u vašem slučaju rodila ljubav prema muzici?

 

Ivan: Rodi se tako što ti čuješ nešto i to te mnogo napoji i opije neka jako lepa osećanja, svestan si toga da to doživljavaš na jedan poseban način u odnosu na sve druge spoljne nadražaje. Kada jednostavno osetiš muziku i kad shvatiš da imaš talenat, a on se rađa i mora da se brusi, i kada čuješ da imaš i glasovne mogućnosti da sebe izraziš - onda počinje ta takozvana muzička čarolija i igra.

 

Story: Jesu li vas Legende na neki način promenile?

 

Ivan: Nisu me promenile, već su od svakog od nas uzele ono najbolje za tu priču. Originalno pitanje.

 

( Razgovarala: Viktorija Samardžić )
makonda-tracker