Iskreno o ličnim i profesionalnim iskušenjima

Marko Kešelj: Bez podrške porodice bio bih izgubljen

0
Poznati košarkaš i jedan od naših najtalentovanijih šutera kaže da je za svoje uspehe na parketu zahvalan unutrašnjim pobedama koje je ostvario prethodnih meseci nakon veoma turbulentnog perioda s kojim se suočio
foto: Vladimir Šporčić
foto: Vladimir Šporčić

Šarmantni košarkaš Marko Kešelj (28), o čijim su uspesima govorili i neki od najuglednijih srpskih trenera poput Svetislava Pešića i Dude Ivkovića ističući kao njegove najveće prednosti to što je karakteran igrač, prošle sezone karijeru je nastavio u grčkom klubu Lavrio. Iako ove godine nije uvršćen u nacionalnu selekciju, o kvalitetima ovog sportiste sa Voždovca svi imaju samo reči hvale. Ipak, gledaoci nisu često imali priliku da se raduju njegovim partijama na terenu jer nije imao profesionalni angažman. Upravo zbog snažnog karaktera koji ga odlikuje, Marko je prevazišao sve unutrašnje lomove s kojima se suočavao iščekujući angažman, a ljubav koju gaji prema košarci još od najranijeg detinjstva, uticala je na to da ne odustane ni kada su mnogi mislili da će upravo to učiniti. Najveću podršku imao je u porodici koja je zaslužna za njegove afinitete prema ovom sportu, s obzirom na to da su mu i majka i otac bili košarkaši. Svoj ljubavni život vešto se trudio da sačuva od očiju javnosti, ali na zadovoljstvo pripadnica lepšeg pola, Story otkriva da je košarkaš ponovo slobodan. Prijateljstva koja je sa saigračima gradio i danas traju, a neke od njih smatra kao članove porodice. U intervjuu za magazin Story, Marko govori o ličnim i profesionalnim pobedama koje su ga u prethodnom periodu osnažile kao igrača i čoveka, ali i motivisale na nove uspehe.


Story: Početkom godine pisalo se o vašem transferu u grčki klub Lavrio. Kakvi su vam dalji planovi kada je reč o košarci?
- Proveo sam zaista lepih dvanaest meseci u ovom grčkom klubu. Ambicije su mi velike jer smatram da sam spreman da ispunjavam zadatke na mnogo višem nivou nego 2015. godine. Ovog leta mnogo vremena posvetio sam individualnom radu i iskreno se nadam da ću u narednoj sezoni ponovo pokazati sve kvalitete koje posedujem.

 

Story: Nakon potpisivanja ugovora o nastavku sezone u Grčkoj, govorilo se kako je ovo način da počnete da gradite karijeru ispočetka. Kako vi na to gledate?
- Čudan splet okolnosti doveo je do mog odlaska u Lavrio i znam da je mnoge to iznenadilo pa bi možda bilo zanimljivije pitanje šta je dovelo do te situacije. Međutim, to je priča za neku drugu priliku. Duboko sam uveren da dokle god je čovek zdrav i motivisan, on ima šansu da se bori i postigne ono šta želi. Hvala bogu, zdrav sam i više nego motivisan.

 

Nastavak teksta i fotografije pogledajte na sledećoj strani...

foto: Vladimir Šporčić

Story: Na koji način pronalazite motivaciju za nove uspehe u periodu kada se sve ne odvija onako kako ste očekivali?
- Motivacije mi nikada nije nedostajalo, a sigurno je bilo i grešaka s moje strane tokom sportskog razvoja koje se mogu pripisati mladosti ili nečem drugome, ali najbitnije od svega jeste to da ih shvatite i menjate se. Treba pokazati i hrabrost da se čovek suoči sa problemima u životu koji mu se dese, a ja sam taj ispit već mnogo puta polagao.

 

Story: Košarkaši reprezentacije Srbije vratili su se iz Rija sa srebrnom medaljom. Kakve emocije kod vas budi ovaj uspeh?
- Kao i kod celokupnog našeg naroda, fasciniran sam uspehom koji su naši sportisti postigli. Konkretno, što se košarkaša tiče, zaista sam presrećan. Još se osećam kao član te generacije i svaki njihov uspeh ili neuspeh doživljavam kao svoj. Od srca im čestitam na istorijskom podvigu. Ne treba da ponavljam koliko smo mi kroz ceo život povezani velikim drugarstvom. Sa Milošem Teodosićem išao sam u školu, Stefana Markovića i Milana Mačvana poznajem 20 godina, dok mi je Miroslav Raduljica kao član porodice.

 

Story: Nedavno ste se našli i u jednoj veoma zanimljivoj ulozi – pozajmili ste glas jednom junaku iz crtanog filma Ledeno doba. Kako je došlo do ovog angažmana?
- Iznenada! Marko Kon pozvao me je telefonom i pitao da li sam zainteresovan da učestvujem u projektu. Ideja mi se veoma dopala, nikada nisam imao priliku da se oprobam u nečemu sličnom, pa sam bez mnogo razmišljanja prihvatio poziv jer mi se sve to učinilo kao dobra zabava. Cela ekipa bila je fenomenalna prema meni, pomogli su mi da brzo savladam tremu i zabava je mogla da počne. Rezultate možete da ocenite u bioskopima.

 

Story: Moglo bi se reći da ste se prethodnih godina, na neki način, povukli iz medija. Zbog čega?
- Odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan. Ja sam sportista i sav publicitet koji meni prija vezan je isključivo za sportske rezultate. Ako je u pitanju pojavljivanje u neke druge svrhe, to je uglavnom zabave radi ili ima humanitarni karakter. Medijsko pojavljivanje na silu nikako nije u mom fazonu.

 

Nastavak teksta i fotografije pogledajte na sledećoj strani...

foto: Vladimir Šporčić

 

Story: Da li je postojao period kada ste želeli da odustanete od košarke?
- Ne, nikada, bilo je samo teških perioda kada sam se pitao zašto mi se neke stvari dešavaju. Tada čovek sedne, razmisli i odluči da krene još jače. Ja sam tip čoveka koji i pored svih poteškoća retko kad odustaje, a kamoli kada je reč o najvećoj ljubavi koja je meni – košarci.

 

Story: Ko vam je najveća podrška pri donošenju odluka i čije savete rado slušate?
- Mnogo sam se konsultovao sa starijim kolegama oko izbora kluba ili dilema vezanih za košarku, dok u ostalim sferama života, kada mi treba savet, uglavnom ga potražim u krugu porodice i prijatelja
 

Story: Mnogi navijači koji prate vašu karijeru bili su ganuti emocijama koje pokazujete prema najmilijima. Koliko je za sportistu bitna porodična i emotivna stabilnost?
- U životu su mi na prvom mestu majka i brat, ne postoji nijedna sila na svetu koja to može da poremeti. Oni su mi uvek najveća podrška, kao i ja njima, i sve što mi se dešavalo delili smo zajedno, kako lepe, tako i ružne momente. Meni je njihova podrška izuzetno važna i to svi koji me malo bolje poznaju veoma dobro znaju. Naravno, i u životu svake osobe, a ne samo sportiste, podrška porodice jako je bitna, jer bez njihovog oslonca čovek postaje izgubljen, kao trošna kuća na jakom vetru.

 

Nastavak teksta i fotografije pogledajte na sledećoj strani...

foto: Fonet

Story: Planirate li da uskoro stanete na ludi kamen?
- Nisam sklon da planiram i uvek sam pratio samo svoja osećanja. Jedino ne bih voleo da mi se neki jež nađe pored tog ludog kamena, pa da jauknem ako ga promašim.
 

Story: S obzirom na to da život sportiste zahteva i dosta odricanja, da li je teško održavati ljubavnu vezu? Kako vama to uspeva?
- Ljubavna veza nikada se ne održava, ona se neguje. Automobil se održava, servisira i menja, a prava ljubav predstavlja veliki blagoslov i kada se dogodi, nijedna žrtva koju treba da prinesete za nju nije velika. Mislim da se žene sportista mnogo više daju jer moraju da se naviknu na naš način života.
 

Story: Šta mora da poseduje devojka kako bi vas zainteresovala?
- Veliku dušu, vrelu krv i mene.
 

makonda-tracker