Zoran Kesić: Nisam zavodnik nego spadalo

1
Voditelj emisije Fajront republika Zoran Kesić ističe da je u ljubavi stidljiv, priznaje kako ne može da postane odgovoran i zreo, ali i priznaje da je već godinama sklon psihičkim krizama
foto: Luka Šarac
foto: Luka Šarac

Uprkos tome što je obožavaoce stekao zahvaljujući duhovitim opaskama u svojoj emisiji Fajront republika na TV Fox, tridesetčetvorogodišnji voditelj Zoran Kesić kaže da je u suštini izuzetno stidljiv. Karijeru je započeo kao osamnaestogodišnjak u Jutarnjem programu Studija B, a potom je iskustvo sticao na televizijama B92, Metropolis i na kraju Fox. Iako deluje kao nepresušan izvor humora i skečeva, Zoran ističe kako neretko zapada u depresivne faze koje je s godinama naučio da pobeđuje. Kesić tvrdi da sebe ne doživljava kao zavodnika uprkos tome što je veoma popularan među pripadnicama nežnijeg pola i kaže da najčešće deluje kao duhovito spadalo.
Story: Brojne devojke doživljavaju vas kao Kazanovu. Mislite li da su u pravu?

- Voleo bih da me upoznate s tim devojkama. Ne prilaze mi često, a ako se nekoj i dopadam, to je samo iluzija jer joj se sviđa čovek sa malih ekrana. Ljudi ne bi trebalo da veruju kako je osoba zanimljiva samo na osnovu onog što vide na televiziji jer je to sve gluma. Šta oni znaju o meni, mojim strahovima, očekivanjima, o tome kakav sam bio kao mali? Nije mi jasno kako mogu da zanimam nekog s kim nisam  popričao u četiri oka.

Story: Smatrate li da ste dobar frajer?
- Ne baš, iako nisam budala i svestan sam šta televizija pruža. Sebe nikada nisam tako doživljavao pa ne znam zašto bih to sada radio. Poznajem svoje kvalitete, kao i mane i ne mislim da sam nešto više od onog što suštinski jesam. Verujem da ima mnogo boljih od mene ako termin dobar frajer po definiciji podrazumeva muškarca dobrog izgleda, odgovornog i sigurnog, što ja nisam, pošto sam i dalje klinac u duši. Džordž Kluni je muškarac, a ja sam spadalo. Mogu da budem zabavan i maštovit, ali ono što ne mogu jeste to da budem odgovoran i zreo.
Story: Možete li da kažete da ste zaljubljive prirode?

- Romantičan nisam, ali emotivan jesam. Čak sam i stidljiv pošto satima mogu da pričam o veri, dok o ljubavi baš i ne znam šta bih rekao.
Story: Da li ste u životu češće ostavljali ili bili ostavljeni?

- Češće sam ostavljan, ali uglavnom mojom krivicom.
Story: Kako vi uopšte doživljavate žene?

- One su neophodne, bilo bi dosadno bez njih. Volim žene, one su seksi i mogu da me privole se zaljubim i delimično promenim.
Story: Kakve vam se devojke najviše dopadaju?

- Recimo da su to možda plavuše.
Story: Da li su vam se ikada udvarali muškarci?

- Bože sačuvaj, mislim da je očigledno da me privlače žene.
Story: Koji su vaši najveći strahovi?

- Plašim se da posle smrti nema ništa. Najviše bih voleo da je ovaj život priprema za ono što će tek doći, pa makar to značilo da se utopim u okean duša. Ne plašim se smrti, ali se plašim da ona označava kraj. Volim da pričam sa vernicima jer me zanima kako se oni osećaju i na koji način doživljavaju svoju veru.
Story: Jeste li vernik?

- Da, mada nisam religiozan. Verujem u Boga, u nešto što je odlučilo da budem živ, jer mi slučajnost nije dovoljan argument. Kada razmišljam o nastanku, najlogičnije mi je objašnjenje da je sve počelo iz ništavila i zanima me kako je stvorena ta čestica iz koje je sve nastalo po teoriji Velikog praska.
Story: Umete li da se naljutite?

- Često, ali me bes brzo prođe. To se najčešće dešava kada sam na snimanju i ništa ne ide onako kako sam zamislio. Osim toga, najlakše me iznerviraju bezobrazni i glupi ljudi, huligani, nasilnici...
Story: Kakvi ste bili kao dete?

- U osnovnoj školi bio sam odličan đak, a u gimnaziji tek dobar. Potičem iz zdrave porodice, a moji roditelji su već decenijama u braku. Pošto imam starijeg brata Ivana, mama i tata su hteli da dobiju devojčicu Anu, zbog čega sam u detinjstvu nosio dužu kosu. Pošto nisu znali da će dobiti drugo muško dete, kupili su roze ćebence koje sam do jedanaeste godine svuda nosio sa sobom.
Story: Koliko vam prija iznenadna popularnost?

- Od osamnaeste godine radim i u početku sam bio popularan među penzionerima jer sam radio Jutarnji program na TV Studio B i rešavao njihove probleme. Činjenica je da sam sada znatno popularniji,  ali to me nije posebno strefilo. Uglavnom mi prija, odavno sam odlučio da je televizija moj život i prihvatio sve ono što ona donosi. Ne prija mi samo onda kada nisam dobro raspoložen.
Story: Kako se u takvim situacijama ponašate?

- Nikada se ne kamufliram, idem ulicom i zračim negativnom energijom, pa tada niko ne želi da mi priđe. Ali, to je retkost. Dobro je znati da se nekom dopada ono što radim.
Story: Imate li sada više prijatelja nego ranije?

- Samo na portalu facebook. Imam više poznanika i to me malo opterećuje jer mnogi koji gledaju emisiju steknu utisak da me poznaju i postave se kao da sam u obavezi da im budem prijatelj, što je prilično nezgodno. Družim se sa starim prijateljima, nema ih mnogo, ali su kvalitetni.
Story: Da li ste i privatno duhoviti kao u emisijama?

- Kako kad, sve zavisi od raspoloženja, društva i mesta na kome se nalazim. Uglavnom volim da se smejem i boravim u društvu ljudi koje dugo znam. Imam svoje faze kada mi nije ni do čega i tada sam malo depresivan. Te turbulencije uvek su me pratile, ali bile su mnogo izraženije kada sam bio mlađi. Imao sam krize koje su me držale nedeljama, ali vremenom su postajale sve kraće. Danas, kada mi se to dogodi, znam da će proći, a mogu da ih prevaziđem samo ako se suočim s njima. Ne dozvoljavam sebi da očajavam jer sam živ, zdrav i radim u vreme kada postoji mnogo nesreća.
Story: Jeste li očekivali da će publika dobro prihvatiti vašu emisiju Fajront republika?

- Da, pošto već petnaest godina radim na televiziji i otprilike znam šta mogu da očekujem. Ovaj projekat otpočeo sam na TV Metropolis, a pošto je to bila manja kuća, imali smo i slabiju gledanost. Sada je sve produkciono mnogo bolje i lepše izgleda. Radim posao koji volim, što me zabavlja i donosi mi više novca.
Story: Kako ste smislili naziv emisije?

- Želeo sam da naziv bude u vezi s kafanom, pošto u njoj volim da provodim vreme, ali ostatak ekipe s kojom radim emisiju nije se složio, pa smo odlučili da to bude reč fajront koja takođe ima veze sa kafanom. A pošto pozivamo samo ljude koji se nama dopadaju, a ne one koji su komercijalni, to je na neki način naša teritorija, pa je republika bila adekvatna za drugu reč.
Story: Ko vam je od gostiju ostao u lepom sećanju?

- Oduševila me je teniserka Jelena Janković. Ponašala se poput klinke, a ne kao svetska zvezda koja je gledaocima donela mnogo sreće i lepih trenutaka. Na snimanju se zezala i mislim da je super osoba.
Story: Postoji li neko koga biste voleli da ugostite?

- Pošto smo mi republika, mislim da bi bilo dobro da dovedem predsednika Borisa Tadića, patrijarha Irineja, Novaka Đokovića, Nađu Higl, Radomira Antića, Eda Maajku, Neleta Karajlića i Emira Kusturicu, a preko njega posle Džonija Depa, Havijera Bardema i Penelope Kruz. Kad znaš Kustu, sva su ti vrata otvorena.
Story: Nedavno ste snimili reklamu za čips u kojoj vam društvo pravi prelepa manekenka. Da li ste učestvovali u odabiru devojke koja će vam biti partnerka?

- Milica izgleda kao avion. Nisam bio u žiriju, ali sa svakom od devojaka pokušao sam da glumim i đuskam, što je bio lep zadatak. Bilo ih je desetak, a Milica je najviše odgovarala. Počinje da me nervira kada govorim o njoj, niko ne kaže da je reklama super, nego me pitaju ko je riba iz reklame? (smeh)

Moni Marković

makonda-tracker