Ljubav

Andrej Maričić: Živeo bih s Marijom u kućici na drvetu

0
Pobednik prvog VIP Survivora i voditelj govori kako ga devojka podržava dok se izlaže opasnostima u divljini i naglašava da joj ne smeta što on nikada neće prestati da čuva dete u sebi
Foto: Luka Šarac
Foto: Luka Šarac
Andrej Maričić
Život s prirodom Lov i ribolov Ne postoji bolji osećaj od tišine u divljini

Boravak u divljini iz čoveka izvuče ono što nije ni mislio da ima, bilo da je dobro ili loše. Tek tamo u stvari upoznaš samog sebe. Zahvaljujući upravo toj tišini i životu s prirodom, s vremenom menjaš neke stvari. Pretvaraš loše u dobro, a da toga nisi ni svestan. Shvatiš šta je u životu zaista bitno. Ceniš male stvari, jer one čine suštinu našeg bitisanja
Andrej

Detinjstvo sam proveo na selu koje je bilo okruženom šumom, rekom Savom i pravom močvarom – Obedskom barom. Zajedno sa ocem tragao sam za pečurkama i životinjama, košarama hvatao ribe u skoro isušenim delovima i pecao u zabačenim kanalima. Mogu reći da sam imao savršeno detinjstvo i još tada zaljubio sam se u prirodu. 

Marija Stanisavljević

U životu, čime god da se bavite, najvažnija je podrška. U Mariji imam najveći oslonac i to je ono što me drži gde god da sam. Kada imate takav odnos, fizička odvojenost ne predstavlja nikakav problem, mada uvek mi treba manje vremena da se vratim kući nego da odem na snimanje istim putem Mariji

Mnogi u meni vide dete. To mi ne smeta, jer ja ću zauvek ostati takav. Kada odrastemo, želimo neke materijalne stvari koje će nas usrećiti. Dok smo deca, uvek tražimo nešto novo, istražujemo. Ako je tako, dete će ostati zauvek u meni. Taj duh prenosim i u divljinu, jer me zanimaju sve stvari, sve hoću da saznam, istražim. To je i poenta, uvek tragati za nečim





S Marijom bih mogao da živim u kućici nadomak jezera, brvnari usred šume, sojenici na pustom ostrvu, kućici na drvetu, iglou na Severnom polu, istraživačkoj stanici na Aljasci... To bi bilo savršeno mesto za život. Sa njom, bilo gde, samo da nema ljudi Andrej Marija

Da bih osetio prirodu na pravi način, odlučio sam da uvek idem sam. Taj osećaj kada spavaš duboko u šumi ili na vrhu planine okružen zvezdama, zaista je poseban. Konstantna tišina od momenta kada padne prvi mrak pa do jutarnjeg izlaska sunca, može da se doživi samo ako si sam. To je upravo ona borba sa samim sobom. Ali u mom slučaju to je odavno prestala da bude borba, sad je beskrajno uživanje Maričić

Ako baš moram neku kategoriju da izdvojim, to su onda divlje životinje. Njih volim više nego ljude. U stanju sam da pešačim čitav dan samo da bih bio u njihovom prisustvu, da budem deo krda, čopora, kolonije. Neopisiv je to osećaj. 

Andrej

Piše: Stefan Tošović
makonda-tracker