Kao mali dečak, jedan od najvećih domaćih pisaca morao je dobro da upamti svoje novo, lažno ime. Ipak, svi oko njih dobro su znali ko su zapravo Davidovi i – štitili ih.
Čuveni književnik Filip David preminuo je u 84. godini, saopštilo je danas Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju "Adligat".
Slavna karijera Filipa Davida
Jedan od najistaknutijih pisaca proteklih decenija bio je dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd i redovno profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a tokom višedecenijske karijere, tokom koje je objavio naslove "Kuća sećanja i zaborava", "San o ljubavi i smrti", "Hodočasnici neba i zemlje" i mnoge druge, osvojio je veliki broj vrednih priznanja.
Autor je više zbirki pripovedaka, romana i eseja, a kao dramaturg, scenarista ili koscenarista radio je, između ostalih, na filmovima "Okupacija u 26 slika", "Pad Italije"," Кo to tamo peva", "Bure baruta", "Poseban tretman", "Кad svane dan"...
Samo neka od njegovih priznanja su NIN-ova nagrada, Andrićeva nagrada, "Meša Selimović", Nagarda "Milan Rakić", Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine...
Detinjstvo obeleženo mrakom
Filip Favid rođen je u Kragujevcu 4. jula 1940. godine, u jevrejskoj porodici.
Njegov otac bio je sudija u Sremskoj Mitrovici Frederik David, kojeg su svi pamtili kao Freda. Nakon izbijanja Drugog svetskog rata, Fred David pridružio se fruškogorskim partizanima, dok je David, kao sasvim mali dečak, s majkom Rozom zbog svog jevrejskog porekla morao da se skriva.
Porodica se uputila u selo Manđelos, u podnožju Fruške gore, a pisac je kasnije pričao da su njegova sećanja umnogome pomešana jer je bio mali, pa je mnogo o tim danima slušao od majke.
– Teško mogu da izdvojim samo jedan događaj, to su godine moga najranijeg detinjstva, u mome sećanju sve je nekako izmešano, haotično, a dobar deo tih sećanja zapravo pripada mojoj majci koja sam usvojio kao svoja, sopstvena. Moja majka je neposredno po završetku rata više puta pričala o tim danima kada nas je, kako se činilo, samo čudo spasavalo. Sa dva mala deteta ona je svakodnevno živela na granici života i smrti – ispričao je svojevremeno za Polis.ba.
Predstavljao se kao Fića Kalinić i, kao dvogodišnjak, morao dobro da upamti svoje novo ime da bi spasao život.
Kako je objasnio, iako su svi znali ko su oni zapravo, dok su živeli pod lažnim identitetima u Manđelosu, uspevali su da se spasu.
– Meštani su znali ko smo i šta smo, a po tadašnjim rasnim zakonima bilo je najstrožije zabranjeno davati utočište i sakrivati i štititi Jevreje. Da se tako nešto otkrilo, selo je moglo da bude sravnjeno sa zemljom, a svi u selu pobijeni. I danas se divim onima koji su nas prihvatili uprkos svemu. To je samo dokaz kako i u najmračnijim vremenima postoje ljudi koji zaslužuju divljenje – istakao je Filip David.
Tokom Drugog svetskog rata, veći deo njegove porodice, više od četrdesetoro ljudi sa očeve i s majčine strane, stradao je u logoru na Sajmištu i u Jasenovcu.
– Sećanja su prilično maglovita. Imao sam suviše malo godina da bih razumeo šta se događa, zašto se skrivamo, od koga bežimo, zašto ta neprekidna strepnja i strah od progonitelja kome ništa nažao nismo učinili – rekao je jednom prilikom za Haver.rs.
– Rodio sam se s tim problemom i tokom rata sam morao kao dete da se krijem sa svojim roditeljima. Nisam smeo da izgovorim svoje pravo ime, već sam naučio da se zovem Fića Kalinić. Posle rata je sve to prošlo i osećao sam se dobro zaštićen, i čak sam svoje jevrejsko poreklo ponekad osećao kao prednost u godinama posle holokausta, jer su ljudi imali više pažnje prema meni i mojoj porodici, prema malobrojnim preživelim Jevrejima – rekao je u jednom intervjuu za NIN.
Nakon oslobođenja, otac Filipa Davida bio je među prvim partizanima koji su ušli u Novi Sad, gde se porodica skrasila posle rata. Uselili su se u stan jedne nemačke porodice, a David je rano otkrio svoj veliki dar. Još u osnovnoškolskim i srednjoškolskim danima je počeo da osvaja književne nagrade, a potom je diplomirao jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju.
Iza sebe je ostavio sina Daniela i ćerku Hanu.
BONUS VIDEO
Smrt Davida Albaharija





