PROGOVORILA I POČECIMA

OTVORILA DUŠU: Vesna Čipčić otkrila šta je kupila od prvog HONORARA, ali i koji poklon je dobila od ČKALJE!

1

Godina čije dane lagano trošimo vratila je na male ekrane našu istaknutu dramsku umetnicu Vesnu Čipčić.

foto: Vladimir Šporčić
foto: Vladimir Šporčić

Prošle su pune četiri decenije otkako je televizijskim gledaocima kao Vesna Šurdilović u seriji "Vruć vetar" unosila radost u domove sa fantastičnom ekipom kolega. Posle toliko vremena i mnogo promena, Vesna kao da je ostala ista. Komedija "Kamiondžije d.o.o." vratila ju je u taj žanr kada je reč o radu pred kamerom, i dok iščekuje da i ostale serije koje je nedavno snimila ugledaju svetlost dana, glumica otkriva šta joj je donela rola u filmu "Ajvar", koji je nedavno imao i televizijsku premijeru.

 

Kako sa ove distance gledate na ulogu Sneže u ovom ostvarenju?

 

- I te večeri sam bila pred ekranom jer me je zanimalo kako film izgleda u manjem formatu. Kako je u pitanju intimna priča, veoma mi se dopao. Ako je milion i po televizora bilo upaljeno, to znači da je u proseku tri miliona ljudi odgledalo film koji je sve samo ne laki žanr i komedija. Zadovoljstvo, dakako sa rediteljkom Anom Marijom Rosi i sjajnom glumačkom ekipom. Sneža je uloga koja mi je u srcu i tako će ostati zauvek.

 

Reč je o veoma nagrađivanom ostvarenju s kojim ste putovali i u Australiju. Razlikuje li se publika preko okeana?

 

- Publika je širom australijskih gradova izlazila iz bioskopa više nego zadovoljna, uprkos suzama i slanim obrazima. Jedina zamerka bila je zašto se nije srećno završilo. To bi trebalo da bude potvrda da ni tamo ne cvetaju ruže. I njima fale smeh i radost. Film je inače na tom već tradicionalnom Festivalu srpskog filma dobio najviše glasova publike i nagradu Kristalna koala. Tu igrate majku Nataše Ninković, što se ponavlja i u seriji "Zabran". - Ona tek treba da se emituje na RTS, u režiji Milana Karadžića, sa kojim već dosta dugo odlično sarađujem. Biće to ozbiljna dramska serija. Gordana je učiteljica nesrećne sudbine, zabrinuta da se i njenoj ćerki jedinici, koju igra Nataša, ne ponovi isti životni put. Imala sam zaista divne partnere. Pored Nataše, tu su i Laušević i Ćetković.


Svoj šarm udahnuli ste i Leposavi Karabiberović u "Kamiondžijama d.o.o". Šta vam je taj lik vratio?

 

- Vratio me je posle duže vremena komediji. Istinski sam se zaželela tog žanra. To je serija kojoj se pred ekranom radovala cela porodica. Od onih malih do penzionera. S rediteljem Filipom Čolovićem prvi put sam se srela i ostvarili smo zaista lepu saradnju.

 

Prijaju li vam više savremene drame ili epoha, kao što je bio slučaj u seriji "Kralj" Zdravka Šotre? Kneginju Milenu ste već igrali u pozorištu.

 

- Dobra uloga je dobra uloga, pa pripadala ona epohi ili današnjem miljeu. Moja Milena u hit predstavi "Dugo putovanje u Jevropu u Beogradskom dramskom pozorištu pomogla mi je da, gostujući sa Žarkom Lauševićem u seriji "Kralj", odigram tu tako važnu ulogu kneginje.


Kakav je Žarko Laušević kao partner?

 

- Žarko je partner koga samo možete poželeti. Profesionalac, takođe. Veličanstven. Sa njim kad ste u kadru, imate utisak da vam "gluma sama curi".

 

Imate ulogu i u seriji "Vreme zla". Šta o njoj smete da otkrijete?

 

- Zadovoljna sam što sam deo tog ozbiljnog, već proverenog tima.

 

Šta se promenilo u radu pred kamerom otkako ste pred nju stali 1976. godine u filmu "Džangrizalo"?

 

- Doskoro sam imala utisak da se danas prebrzo radi na račun kvaliteta. Bogami, posle ovoletošnjeg mog angažmana mogu sa sigurnošću da tvrdim da su ekipe svih saradnika bile sjajne, dobro pripremljene, na visokom nivou profesionalnosti. Da se brže radi, radi se, ali je i tehnologija napredovala, pa je to tako valjda normalan sled događaja. Mogu vam reći da sam baš uživala.

 

Prošlo je 40 godina od uloge Vesne Šurdilović u TV seriji "Vruć vetar". Pamtite li neke anegdote sa tog snimanja?

 

- Neodoljivi divni Čkalja imao je samo jednu primedbu, a to je što pušim. Kad je video da tu nije bilo pomoći, vrativši se u jednoj pauzi od snimanja, doneo mi je iz Švedske poklončić. Tabakeru, upaljač i damsku pepeljaru za tašnu, uz duhovitu pesmicu: "Bila je lepa Vesna, al' toga nije bila svesna. Lepa ko najlepši ripčić, bila je Vesna Čipčić..." Dakle, umesto grdnje, zadesio me poklon. Eto, i takav je bio Čkalja.


Volite li da pogledate sebe na ekranu u reprizama?

 

- Kad sam u prilici i kad mi vreme dozvoli, pogledam.

 

Kada je prošle godine najavljeno snimanje rimejka filma "Lude godine", nastalo je oduševljenje. Po čemu danas pamtite to snimanje i kakav je partner bio čuveni Gidra?

 

- Gidru sam veoma volela. Bio je duhovit, vickast, unosio dobro raspoloženje u ekipu. Sve najlepše o njemu, zaista. Divan i dobar čovek privatno. Što se nastavka "Ludih godina" tiče, moram priznati da me je razvedrio i obradovao. Nažalost, zbog tužnog odlaska drage Rialde scenario će pretrpeti neke promene.

 

Da li biste nešto savetovali Vesni Čipčić iz tog perioda?

 

- Savetovala bi joj da se ne baca po sceni nemilosrdno kao da pada po dušecima, a ne po golim daskama na bini. U predstavi "Harold i Mod", u prvoj verziji sa Tatjanom Lukjanovom i Milanom Erakom, koju smo igrali dvadesetak godina, u režiji Paola Mađelija, igrala sam jednu od udavača. Kad pukne puška na sceni, trebalo je da se uplašim. Smislila sam da na mestu dignem i raširim noge i sa te visine trupnem na pod. Publika bi prasnula u smeh uz aplauz, a ja sam svaki put pomislila: "Al' sam dobra glumica." I tako 20 godina. Danas se čudim što imam probleme sa zadnjim delom kičmenog stuba (smeh).
 

Koliko se popularnost tada razlikuje od ove koju donosi današnja televizija?

 

- Bila je utoliko većeg značaja, jer se dešavala diljem cele veće zemlje koja se zvala Jugoslavija.

 

Da li je na početku 21. veka ostala sva magija televizije?

 

- Još na studijama skupila sam pare od prvih honorara i kupila roditeljima za Novu godinu TV u boji. Zapakovala sam ga kao bombonjeru sa velikom mašnom, zazvonila na vratima roditeljskog stana i pobegla iza stepeništa. Otvorili su i u čudu povikali: "Ovo je sigurno Vesnino maslo!" To je za u ono vreme zaista bilo ravno magiji. I danas se samo ponešto može smatrati magijom. Samo ponešto, nažalost.

 

Smatrate li da ste vi naslednike Anju i Ivana zarazili svojim poslom?

 

- Da sam profesorka, učiteljica i trafikantkinja, možda bi i oni krenuli tim putem, ovako, Anja je glumica, a Ivan je upravo završio režiju.

 

 

makonda-tracker