Sergej Ćetković: Još sanjam velike snove

0
Popularni pevač Sergej Ćetković u toku promotivne kampanje za predstojeću Evroviziju gde će učestvovati sa pesmom Moj svijet, objašnjava zbog čega su mu i pored svih uspeha, supruga Kristina i ćerkice Lola i Mila uvek na prvom mestu.
Foto: Kristina Ćetković, Story Press
Foto: Kristina Ćetković, Story Press

Na Evroviziji koja će u maju biti održana u Kopenhagenu, pop pevač Sergej Ćetković (38) predstavljaće Crnu Goru sa pesmom Moj svijet, My love. Šarmantni umetnik već pet meseci priprema se za učešće na ovom prestižnom muzičkom festivalu, ali supruga Kristina (36) i ćerkice Lola (4) i Mila (2) uvek su mu na prvom mestu. Njegov svet okupan suncem porodične sreće dozvoljava mu da sanja velike snove koji su uvek usmereni na osmehe njegovih devojaka. U intervjuu za magazin Story, Sergej otkriva kako je došlo do njegove saradnje sa Eminom Jahović, šta ga čini srećnim, da li bi menjao nešto u svom životu, ali i ko će mu biti najveća podrška u Green Roomu tokom takmičenja na Evrosongu.

Story: Kakva su vaša očekivanja od ovogodišnjeg Evrosonga na kojem ćete predstavljati Crnu Goru? Većina zemalja iz okruženja ne učestvuje, pa samim tim ne glasa i šta god da se dogodi, biće to samo vaš uspeh?

- Na ovim prostorima je malo drugačiji odnos prema uspehu i neuspehu. Ako je u pitanju uspeh, onda je to zajednički rezultat. Zajedno smo uspeli. Ako se dogodi neuspeh, onda je on samo moj. Razumem i to i sa tim osećajem sam i pristao da učestvujem na Evroviziji. Uglavnom se u ovakvim situacijama pravi atmosfera pritiska i ističe kako je na meni velika odgovornost neophodna za ulazak u finale. Smatram da smo već na pola puta i nadam se što boljem plasamnu. Imamo dobru pesmu, i nikad anisam bio sigurniji u sebe. Moj tim i ja smo pravili analizu svega što se u poslednjih desetak godina događalo na Evroviziji i koje su se pesme najviše slušale. Želimo da se u ta tri minuta koliko propozicije festivala nalažu trajanje pesme, predstavimo na najbolji način. To je završeno, trenutno smo usmereni na prezentaciju spota i pesme. Odlučio sam da pevam na našem jeziku, jer je po mom mišljenju pesama tako emotivnija i jača.

Story: Numeru ste komponovali sami, a tekst je pisala Emina Jahović-Sandal. Kako je došlo do vaše saradnje?

- Emina je moja prijateljica i jako darovita osoba, koja se dokazala kao jako kvalitetan tekstopisac i kompozitor. U jednom trenutku stvaranja kompozicije Moj Svijet, bila nam je potrebna ženska ruka i emocija. Emina je bila pun pogodak. Svi zajedno smo dali svoj maksimum i uložili veliki trud da pesma Moj svijet, kao proizvod, da se markentiški izrazim, izgleda i zvuči ozbiljno i kvalitetno. Svi pozitivni komentari koje ovih dana dobijamo idu tome u prilog. 

Story: Spot ste snimali na nekoliko lokacija u Crnoj Gori, šta želite da poručite gledaocima i slušaocima širom Evrope?

- Drago mi je što su reakcije svih koji su pogledali spot identične i on njima pokreće jake emocije. Moja ideja bila je da priču pesme prenesem kroz lepe kadrove, da vizuelno dočaramo uslovno dramu koja se dešava u pesmi. Nisam želeo da to bude još jedna uobičajene televizijska razglednica u kojoj vidimo lepote Crne Gore. Hteli smo nešto više i nadam se da smo u tome i uspeli. Sve je to režijski ukomponovao Aleksandar Kerkeš sa kojim sarađujem dugi niz godina i nije nam teško da sve to zajedno razradimo i realizujemo. Spot smo snimali pet, šest dana na različitim lokacijama koje nisu mnogo eksploatisane, a i vreme nam pomoglo da dobijemo tako nestvarnu sliku, odnosno kadrove koji bude čudna osećanja kod geldalaca. Dakle, nije nam svakodnevno trebalo lepo vreme, već setnija atmosfera nakon koje smo došli i do sunca koje je lajt motiv nastupa na Evroviziji. 

Story: Imate li tremu pred nastup u Kopenhagenu?

- Verovatno ću imati kada stignem u Dansku. Ipak je to velika mašina. Baziran sam na interpretaciju, a ovih dana radimo na tome kako će sve vizuelno izgledati. Dajemo primat muzici koja će pričati priču. Postoji odgovornost, jer sam čovek koji svoj posao shvata ozbiljno i uvek dajem maksimum. 

Story: Kako se pripremate za prestižni muzički festival?

- Zaista smo pretrpani obavezama! Uvek mi fali jedan dan. Danas sam mislio da je četvrtak, a već je petak. Pripreme traju od jutra do mraka. Poslednjih pet meseci radimo na kompletnoj priči i kao što rekoh, tek smo na pola puta, a do odlaska u Kopenhagen čeka nas veliki posao.

Story: Očekujete li pobedu?

- Živ sam čovek pa se nadam što bolje plasamnu, a dok god postoji nada i želja ništa nije ne moguće. Moj cilj je da sebe i svoju zemlju  predstavim na najbolji način. Ovo je lepo iskustvo za mene i moje saradnike. Želim da nam se svima otvore neka vrata, ali nisam opterećen inostranom karijerom, držim se našeg regiona. 

Story: Da li ste slušali konkurentske pesme?

- Poslednja nekoliko dana imam više slobodnog vremena, pa se bavim i preslušavanje kompozicija koje će se takmičiti na Evroviziji. Mada većina još uvek nije izabrala svoje rpedstavnike. Ima veoma zanimljivih pesama, ali i onih standardnih koje svake godine iznova slušamo na Evroviziji. Bio sam u prilici i sam da to proverim pretprošle godine u Azerbejdžanu u Bakuu gde sam boravio privatno da vidim zapravo kako to izgleda uživo. Nije poenta u tome imati dobru pesmu i sam nastup, već se mnogo toga dešava se i iza scene. 

Story: Da li ćete biti sami na bini?

- Upravo sa rediteljem i saradnicima radimo na scenariju. Još uvek nismo došli do konačnog rešenja, tako da ne bih otkrivao neke detalje koji su za sada samo deo ideje. U svakom slučaju neću biti sam na sceni. Kada smo radili na kompoziciji vodili smo se idejom da treba da postoji lajt motiv koji će biti dovoljno snažan i prepoznatljiv publici. S obzirom na to da je sama priča pomalo filmska, a obožavam filmove i tu vrstu muzike trudio sam da pesmi dam takav pečat i atmosferu. Lajt motiv ove pesme je – sunce. 

Story: Da li će u Dansku putovati i vaša porodica?

- Verovatno će moja supruga biti tu kao moja najveća podrška, a što se tiče moje dece, one su previše male za takve događaje. 

Story: Kakva su njihova interesovanja, vole li da slušaju muziku, jesu li sklone umetnosti i šta im najčešće zaokuplja pažnju?

- Ovih dana prolaze kroz iste stvari kao i ja. Dakle, slušaju pesmu s kojom ću nastupati na Evroviziji. Lola je već naučila reči i peva je. Međutim, sve to može da se skloni kada krene Pepeljuga, pošto su sada u fazonu čitanja bajki. Trenutno ih crtaći i bajke zanimaju više od bilo čega drugog, ali kada vide tatu na televiziji, prepoznaju ga.

Story: Koje najvažnije stvari naučene od roditelja prenosite i na svoju decu?

- Nisam protiv temeljnih vrednosti na kojima je odrastala generacija mojih roditelja, ali ipak svaka generacija nosi nešto svoje. I moja generacija ima svoje vrednsoti. Važno je da svako od nas prepozna te prave i pozitivne vrednosti i da ih prenosi na svoju decu. Želim, imajući to u vidu, da moja deca budu slobodna i donose svoje odluke. Bez obzira na to što su deca mi im već sada ostavljamo slobodu sopstvene odluke. Jesu to neke male dečije odluke, ali veoma bitno za razvoje njihove ličnosti. Želim da ih naučim pravim životnim vrednostima, kako je osnov svega porodica i poštovanje. Trudim se da izabreu pravi put, ali i da na njih prenesem ono što su moji roditelji na mene, a to je da je osnova svega kućno vaspitanje.  

Story: Vaša supruga je potpuno razvila fotografskih talenat, da li je i sada profesionalno učestvovala u vašoj vizuelnoj kampanji?

- Ona je uvek prisutna jer s njom imam drugačiji odnos nego s nekim koga poznajem ili ne poznajem. To je drugačija energija i mislim da sam pred njenim objektivom najlepši i najbolji. 

Story: Nikada niste krili svoj emotivni i bračni status, čak se i vaš prvi album zove Kristina. Možete li da otkrijete u čemu je tajna tako dugovečnog i skladnog odnosa?

- Zato što znam šta mi je najvažnije u celoj priči. Nikakve karijere ili bilo koje druge stvari nisu važne, bez obzira na to što je muzika moj posao i život. Jednostavno, porodica mi je uvek na prvom mestu. Ona je moje sunce, baš kao što je i lajtmotiv čitave ove priče. 

Story: Jeste li zadovoljni svojim životom? Da li biste nešto menjali u svojoj svakodnevici?

- Voleo bih da stvari oko sebe menjam nabolje. Trudim se da svoju popularnost koristim za nešto dobro, da ne budem samo slepo zaljubljen u svoju profesiju i muziku, već da skrećem pažnju ljudima na ono što je važno. 

Story: Imate li neki neostvaren san?

- Živ sam čovek, a kao i svako dete, i ja sanjam velike snove. Ono što mogu da zaključim i što sam naučio, jeste to da se snovi ostvaruju ako zaista veruješ u njih. 

Story: Simbolično, rođendan vam je osmog marta, na Dan žena, a vašu publiku uglavnom čine pripadnice lepšeg pola…?

- Kao dete mrzeo sam svoj datum rođenja jer sam prolazio kroz razne torture vršnjaka, zadirkivali su me, jer svi znamo koliko deca umeju da budu surova. Najteže je bilo proći školskim hodnikom sa buketom cveća i uručiti učiteljici pred celim odeljenjem. Ipak, i to sam hrabro odradio i istrpeo prozivke. Sada iz ove perspektive sve ima smisla i samo mogu da budem zahvalan što imam ovako divnu publiku. 

Story: Delujete kao miran i staložen čovek, da li vam se nekad dogodi da se iznervirate, vičete i postanete eksplozivni?

- U osnovi ste u pravu, sasvim sam miran i spokojan. To osećanje crpim iz činjenice da sam veoma zadovoljan i ispunjen čovek u bilo kom pogledu. Verujem da se i meni dogodi kao i većini ljudi da neki put eksplodiram iz nekog razloga. To se retko dešava, da budem iskren. Regaujem na glupost i gramzivost zna da me iznerira nepoštenje i laž. Tada verovatno reagujem kao i sve koje to dotiče. Ali bez obzira na temperament moj prag tolerancije je zaista visok. Što smo stariji, kaže se, to smo i mudriji, pa u tom smislu i naš doživljaj okoline je drugačiji. Ne dozvoljavam lošim dešavanjima da dopru do mene i mog okruženja. Ili se barem trudim da tako bude. 

Story: Imate li neki plan posle učešća na Evroviziji?

- Sigurno ću otići na odmor jer mi je to neophodno. Svi smo se umorili, kako moja porodica, tako i saradnici, željni smo jednog dobrog predaha. Posle spremamo se za koncert u beogradskom Sava centar i radujem se ponovnom druženju sa publikom. 

Razgovarala: Ksenija Konić

makonda-tracker