Goran Daničić, glumac Jugoslovenskog dramskog pozorišta, preminuo je juče, a za sobom je ostavio suprugu Sanju i ćerku Nastasju Alju Daničić
U ovoj porodici svi su bili posvećeni umetnosti, supruga Sanja Domazet je afirmisana književnica i dramaturg, a kći Nastasja Alja Daničić student pozorišne i radio režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Sanja Domazet Daničić je i vanredni profesor novinarskih predmeta na FPN u Beogradu, gde je magistrirala i doktorirala, nakon što je završila Pravni fakultet na beogradskom univerzitetu. Supružnici se nisu često pojavljivali u javnosti, a kada bi to uradili na nekom javnom događaju, ostavljali su utisak veoma skladnog para.
Kada je u pitanju glumčeva supruga, važno je reći da Sanja piše poeziju, prozu, drame i eseje. Njena drama "Punjenje tikvice" izvedena je u JDP-u 1996. godine. Po tom delu je ona sa Slobodanom Šijanom napisala scenario za film. Tokom školovanja dobila je brojne nagrade.
Dokaz njenog spisteljskog umeća čuvaju dela "Anatomija zanosa - eseji" i "Azil", između ostalih. Sanja je ćerka Slavka Domazeta, poznatog novinara.
Goran Danićič je 1982. godine ostvario ulogu u "Bunaru", čime je počeo svoj glumački niz. Pored uloge telohranitelja Ozrena Soldatovića u "Srećnim ljudima", pamtiće se i po ulogama u ovim ostvarenjima: "Ranjeni orao", "Jesen stiže, dunjo moja", "Selo gori, a baba se češlja" (Soldatovića je glumio Dušan Golumbovski, a Daničić je Rokija počeo da igra nakon što je Goran Kuzmanović napustio seriju).
Po želji porodice glumac je sahranjen danas u krugu najuže porodice.
