Deni Klejn: Ne verujem u pravu ljubav

1
Pevačica grupe Vaya Con Dios, Deni Klejn u ekskluzivnom intervjuu za Story otkriva kako je posle dugih psihoaanaliza uspela da zavoli sebe i priznaje da joj je teško da nađe srodnu dušu jer ne veruje u ljubavne bajke
foto: www.vayacondios.com
foto: www.vayacondios.com

Baš kao što govore stihovi jedne od najpopularnijih pesama belgijske grupe Vaya Con Dio, Šta je žena bez ljubavi, šta je žena bez muškarca, ona mora biti jaka u svakom trenutku, kantautorka i osnivačica ove grupe Deni Klejn i tvorac ove čuvene numere naučila je da je u životu bolje biti sam nego u lošoj vezi. S obzirom na to da ne krije da svoju idelanu polovinu nije našla ni u pedeset i šestoj godini života, pevačica otvoreno zagovara tezu da žena može biti zadovoljna životom i onda kada u njemu nema mesta za ljubavne čarolije. Patnja ju je naučila da se kroz život bori sama i da ne veruje u emotivne priče sa srećnim krajem. Godinama je upoznavala sebe i shvatila kako je samopoštovanje najvažnija stvar na svetu i da su današnji muškarci pomalo izgubljeni. Iako gotovo nikada ne spominje svoju porodicu, jer želi da ih zaštiti od pritiska medija, umetnica u ekskluzivnom intervju za Story, otkriva da joj je ipak najlepše kada se druži sa svojom četvorogodišnjom unukom Marišom. Ime grupe koju predvodi, u prevodu na srpski jezik znači Idi s Bogom, a kompozicije koje izvode svrstavaju se među najslušanije na planeti. Dama božanskog glasa sa svojim bendom predstaviće se beogradskoj publici 3. maja u Sava Centru, a tom prilikom otpevaće i romsku pesmu Đelem, đelem koju su uvrstili u svoj repertora još devedesetih godina.

Story: U čemu pronalazite inspiraciju za komponovanje divnih ljubavnih pesama?

- Iz svakodnevnog života, iskustava i ljudi koji me okružuju. Imam običaj da sve što se dogodi u mom privatnom životu ili životima meni dragih ljudi pretočim u melodiju koja jednostavno svojom iskrenošću pronađe pravi put do naših slušaoca.

Story: Verujete li u ljubav?

- Odavno više ne verujem u bajke. U filmovima i magazinima čitamo i gledamo o savršenim odnosima, koji su za mene potpuno nestvarni. Verujem da postoji više vrsta ljubavi, ali prava ne. Na celom svetu ne postoji osoba koja može da vam odgovara u svakom smislu. Retki su ljudi koji su zadovoljni u svojim vezama. Neretko čujem žene koje ističu da su u romansama samo zbog stare ljubavi i dobrih i loših stvari koje su delile sa partnerom. I ja sam bila u sličnoj situaciji i tada sam shvatila da je to sasvim pogrešan pristup.

Story: Da li ste vi pronašli svoju srodnu dušu?

- Nisam još. Prvo moramo da pronađemo zadovoljstvo u sebi da bih mogla da tražim savršenu osobu za sebe.

Story: Kakvi ste u vezama?

- Ne volim nikakve vrste obaveza ili zavisnosti. Ako zavisite od prisustva neke osobe u vašem životu, odnosno ako ste naviknuti na nekoga, veoma je teško biti zadovoljan i zato je mnogo lepše biti sam i srećan. Čovek mora da me prihvati onakvu kakva sam ili da nastavi dalje.

Story: Šta vas privlači kod suprotnog pola?

- U prošlosti su me privlačili grubijani. Tada sam verovala da mi je potrebna zaštita, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu. Međutim, kako su godine prolazile, shvatila sam da muškarac zaštitnik nije stvaran i da kada previše očekujete od njega, dolazi samo do razočarenja, a to nije dobro.

Story: Da li se u ljubavi trudite da promenite partnera?

- Ne, sve ljude prihavatam onakvim kakvi su. Nema potrebe menjati nekoga, jer se tako gube one sitne čari razumevanja koje odnos čine divnim.

Story: Koliko se današnji muškarci razlikuju od onih iz vaše prošlosti?

- Današnji muškarci imaju ogroman problem da pronađu svoje mesto u društvu. Mi želimo od njih da budu jaki, ali ne mačo, da budu osećajni, ali ne previše mekani, da budu seksi, ali ne neverni, i oni su se zbog tih naših silnih očekivanja potpuno izgubili. Na drugoj strani, mi žene smo postale mnogo jače i nezavisnije, što je ipak pomalo tužno.

Story: Verujete li da su muško - ženska prijateljstva moguća?

- Imam dosta muških prijatelja i veoma duboke i iskrene veze sa njima.

Story: Šta vam je bilo najteže u životu?

- Najteže mi je bilo da shvatim ko sam i prihvatim sebe onakvu kakva jesam. Često sam se plašila odbacivanja drugih ljudi. Ipak, korak po korak, kroz duge psihoanalize i pretraživanje sopstvene duše, upoznala sam sebe i naučila da poštujem i volim svoju ličnost. Od tog trenutka, tuđe mišljenje o meni me više nije zanimalo.  

Story: Na koncertima delujete kao jaka osoba. Kakvi ste kada niste na sceni?

- Potpuno ista, samo što ne pevam. (smeh)

Story: Kako provodite vaše slobodno vreme?

- Nemam mnogo slobodnog vremena, jer stvarno dosta radimo. Ipak, kada imam neke pauze, obožavam da čitam, idem u bioskop, družim se sa prijateljima, putujem i kuvam.

Story: Zbog čega nerado govorite o svom porodičnom životu?

- Ovim poslom se bavim zbog toga što ne mogu da živim bez muzike, a ne zato što sam htela da budem javna ličnost.  Želela sam da zaštitim svoje drage ljude i jedino što mogu da vam kažem jeste da obožavam da provodim vreme sa mojom četvorogodišnjom unukom Marišom. Uz nju potpuno podetinjim i svaki put me opije njena detinjasta iskrenost.

Story: Čemu je učite?

- Učim je da što duže ostane dete, jer smatram da je to jedan prelep životni period koji bi trebao da traje što duže.

Story: Šta vam daje snagu u teškim životnim situacijama?

- U trenucima kada osetim da me neko ne poštuje ili kada izgubim poštovanje prema sebi, moj ponos mi daje snagu da uvek nastavim napred.

Story: Šta vam uvek vraća osmeh na lice? A šta vas razbesni?

- Moja unuka, proleće, sve što je lepo. Naljuti me ljudska agresivnost i glupost, a pogotovo me nervira svaki oblik nepravde.

Story: U maju ćete po drugi put nastupiti pred beogradskom publikom. Kako vam se sviđaju Beograđani i srpska prestonica?

- Često govorim svojim prijateljima o ljudima koji žive ovde, jer su predivni. Srbi poseduju neku dečiju iskrenost koju nigde drugde nisam osetila. Slobodno mogu da kažem da je jedan od najlepših koncerata koji sam održala u životu bio upravo u Beogradu pre nekoliko godina. Publika je imala takvu energiju da su mi suze radosnice same od sebe krenule.

Story: Da li je umetniku neophodno da pati u privatnom životu kako bi bio iskren na sceni?

- Sve zavisi. Umetnici su malo osećajniji od drugih ljudi i zbog toga možda lakše pokazuju tugu koja je divna, ali mislim da to nije neophodno da bi neko bio dobar muzičar. Na primer, ja sam neke od najlepših pesama napisala dok sam bila najsrećnija iako su te pesme tužne, a ljudi to prepoznaju.

 

Aleksandra Dimitrijević

 

 

makonda-tracker