Danijela Pantić: Trideset kvadrata zadovoljstva

4
Voditeljka kviza Slagalica Danijela Pantić pre četiri godine otvorila nam je vrata svog stana u centru prestonice u koji se uselila 2005. godine, prostora gde najviše mesta zauzimaju police za knjige i sitnice koje je donela sa različitih putovanja
Danijela Pantić
Danijela Pantić

Posle napornog radnog dana, voditeljka kviza Slagalica Danijela Pantić najviše voli da se opusti u svom domu u centru grada, koji već dve godine sređuje sa velikom pažnjom. Tridesetak kvadrata ispunjeni su mnogobrojnim sitnicama koje je dvadesetosmogodišnja plavuša donosila sa različitih putovanja. Iako je odrasla u velikoj kući u Šapcu, poznata voditeljka je tokom sedam godina života u prestonici naučila da se prilagodi malom prostoru i uživa u svojoj mirnoj oazi.

Kada je počela da pristojno zarađuje, Danijela je odlučila da se osamostali, pa je iznajmila sobu na Banovom brdu gde se nije dugo zadržala, a mir je pronašla u sadašnjem stanu u blizini Narodnog pozorišta.

- Prilikom izbora stana presudna je bila lokacija, jer mi najviše odgovara da budem u centru grada. Kada sam se uselila, gazdarica mi je ostavila samo plakar i krevet, a u kuhinji sam imala jedino sudoperu. Zbog toga sam morala polako da počnem sa kupovanjem nameštaja i tokom protekle dve godine uspela sam da uredim ambijent po svom ukusu. Prvo sam kupila osnovne stvari, odnosno veš mašinu i frižider, a zatim i sto. Pre toga nisam imala gde da stavim kompjuter, pa sam po Internetu surfovala sedeći na podu, gde nije bilo ni tepiha. Inače, sto i stolice sam pazarila na Sajmu nameštaja i već na prvi pogled su mi se dopali. Od stakla su, kože i drveta, a takvu kombinaciju materijala nikada ranije nisam videla. Pošto su u kompletu bile samo četiri stolice, poručila sam još dve, sigurna da slične kasnije neću pronaći.

Pored velikog stola na kome su smešteni kompjuter i skripte iz kojih Danijela sprema tezu za magistarske studije, pažnju privlači i jedan klupski stočić sa ručno rađenim duborezom.

- Kada sam pre nešto više od godinu dana sa kolegama bila na simpozijumu u Vršcu, pošla sam da prošetam gradom i kupim neku sitnicu. U jednoj od radnji za oko su mi zapele lepe šolje za kafu. Kada sam ušla, ugledala sam ovaj stočić i znala sam da moram da ga imam. Pozvala sam druga koji nas je vodio i pitala ga da li bi stočić mogao da stane u njegov auto. Nikada se nisam pokajala zbog toga, jer svi koji dođu kod mene prvo primete baš taj komad nameštaja. Bilo mi je važno i da imam dovoljan broj polica, pošto volim da čitam i kupujem knjige. Jedno vreme one su, nažalost, stajale na podu, ali sada sam rešila i taj problem. Inače, dok sam sređivala stan, ostajalo mi je malo novca koji sam mogla da trošim na sebe - kaže Danijela i dodaje:

- Onda sam odlučila da počnem da putujem. Obožavam da obilazim inostrane zemlje i ponekad imam veliku potrebu da pobegnem iz Beograda. Za razliku od većine žena, nijednog trenutka ne žalim da novac ušteđen za šoping potrošim na neko lepo putovanje.

Pantićevu najlepše uspomene vežu za Maltu, gde je provela sedam nezaboravnih dana, a u odličnom sećanju su joj ostali i Venecija, Beč, Grčka, Turska i Las Vegas.

 

 

- Svaki put kada se približi kraj putovanja, tužna sam što moram da se vratim kući, pa obavezno kupim različite sitnice koje stavljam na vidno mesto da bih se stalno sećala dana provedenih u inostranstvu. Najlepše sam se osećala na Malti, jer su tamošnji stanovnici beskrajno ljubazni. Bila sam smeštena u jednoj porodici, a domaćini su me toliko poštovali da, dok sam ja sedela sa njima za stolom, nisu jeli meso, pošto sam vegetarijanka. Od njih sam naučila da za samo desetak minuta pravim džem, a kada smo se rastajali, napisali su mi jednu poruku koju čuvam na frižideru. Od ostalih sitnica veoma mi je draga i maska koju sam donela iz Venecije.

Danijela veruje da će najviše sreće tokom godine imati ukoliko 1. januar provede na nekoj zanimljivoj destinaciji.

- Godinu 2006. dočekala sam van Srbije i to sa prijateljima na krstarenju Bosforom, tako da sam tačno u ponoć bila između Evrope i Azije. Narednih dvanaest meseci bilo mi je veoma lepo, naročito na poslovnom planu, jer sam imala brojne ponude, a nekoliko puta sam i neplanirano odlazila na putovanja. Zbog toga sam naredne godine odlučila da odem u Atinu i dogodilo mi se da mi 2007. bude još bolja. Sada čvrsto verujem u to da ću imati više uspeha ukoliko i 2008. dočekam van zemlje.

Iako malo vremena provodi kod kuće, voditeljka državne televizije najviše voli da se odmara u svom stanu.

-

Čim dobijem slobodan dan, obožavam da ostanem sama kod kuće i uživam pripremajući sebi različite specijalitete i čitajući knjige, ali nažalost to nije tako često.

Ivana Nikolić

Tekst je objavljen u 114. broju magazina Story, 27. novembra 2007. godine

makonda-tracker