+ 6 načina kako da to uradite

Psihološkinja koja je radila sa više od 200 dece otkriva: Ovo je osnovna veština koju treba da naučite decu

0

Želimo da nam deca izrastu u uspešne i lepo vaspitane ljude, a na tom putu roditeljstva zaboravljamo na veoma važnu stvar. 

foto: Shutterstock/AYO Production
foto: Shutterstock/AYO Production

Roditelji danas žele da odgajaju decu koja će imati odlične ocene, savršeno ponašanje i visoka postignuća. Žele da oni dobro napreduju i da budu u stanju da se nose sa životnim izazovima. Ali istraživanja pokazuju da samopouzdanje i otpornost proizilaze iz sposobnosti deteta da se oseća bezbedno time što će biti potpuno ono što jeste.

 

Psihološkinja Rim Rauda, zagovornica tzv. svesnog roditeljstva, učila je od slavne dr Šefali, a u svom radu ima proučavanje preko 200 dece shvatila je i iz svog iskustva kao majke da se iza prkosa i problema u ponašanju deteta uvek krije mališan koje se ne oseća prijatno da iskazuje osećanja i svoje potrebe. 

 

Drugim rečima, koliko se bezbedno oseća dete sa vama danas oblikuje ono što će postati kao odrasli. 

 

U nastavku vam predstavljamo šest načina da oblikujete tu sigurnost rano:

 

1. Prestanite da požurujete dete da prođe kroz svoje emocije


Većina roditelja žuri da brzo deluje kako bi smirila decu i "rešila problem", a onda i deca nemaju sigurnost da budu ono što jesu i prožive to što trenutno osećaju.

 

Ono što im je zapravo potrebno je roditelj koji može da ostane u tom osećanju sa njima duže nego što se oseća prijatno.

 

Oduprite se porivu da ispunite tišinu. Umesto toga, pokušajte: „Vidim da si stvarno uznemiren/a. Tu sam. Uzmi koliko god ti je potrebno vremena.“

 

Taj jednostavan čin ostajanja uči dete da su njegove emocije normalne i bezbedne.

 

2. Dozvolite detetu da definiše svoj unutrašnji svet


Roditelji često misle da bolje znaju od same dece šta im je potrebno.

 

 „Ne možeš biti gladan/na, upravo si jeo/la.“ „Rano si spavao/la. Kako možeš još uvek biti umoran/na?“ „Ona je tvoja prijateljica. Ne mrziš je.“

 

Iako dobronamerne, ove fraze uče dete da ne veruje onome što oseća i da dozvoli nekom drugom da definiše njegovo unutrašnje iskustvo. A takva deca, čija su osećanja potiskivana često, odrastaju u osobe koje teško veruju sopstvenom sudu. 

 

Umesto toga, pitajte: „Šta osećaš?“ ili „Šta misliš?“ Zatim prestanite da pričate i pustite ih da preuzmu odgovornost za svoje iskustvo.

Dete, Devojčica
foto: Shutterstock/MAYA LAB

3. Znajte razliku između deteta koje napreduje i onog koje se prilagođava


Neka od najbolje vaspitane dece su takođe i najmanje emocionalno bezbedna.

 

Naučili su, često veoma rano, da održavanje mira štiti vezu i da lakoća upravljanja održava ljubav netaknutom. Zato se povinuju i pokušavaju da vam daju ono što vam je potrebno.

 

Ali dete koje se suprotstavlja i otvoreno izražava frustraciju često je ono koje se oseća emocionalno najbezbednije.

 

4. Prestanite da procenjujete svoje dete i počnite da ga primećujete


Fraze poput „dobar posao“ ili „to je bilo razočaravajuće“ mogu delovati bezopasno, ali mogu poslati pogrešnu poruku da se deca uvek procenjuju.

 

Umesto da procenjujete, opišite šta vidite i budite radoznali o tome šta osećaju. Umesto „dobar posao“, pokušajte sa „Primetio/la sam koliko si se trudio/la oko toga“. Umesto „prestani da budeš zao/la“, pokušajte sa „koje emocije osećaš upravo sada?“

 

Prelazak sa osuđivanja na istinsku radoznalost stvara sigurnost.

Ćerka i otac, Roditelj i dete, Dete
foto: Shutterstock/MAYA LAB


5. Nije svemu potreban odgovor


Impuls za preteranim objašnjavanjem ili preteranim ispravljanjem često dolazi iz ljubavi. Ali kada se svaka emocija ili ponašanje suoči sa trenutnim reakcijom, vaše dete nikada ne dobija prostor da obradi svoje emocije. Uči da traži odgovore spolja i vremenom prestaje da čuje sopstvene misli.

 

Oduprite se želji da vodite svaki trenutak i pokušajte da budete prisutni bez ikakvog plana.

 

6. Uradite svoj emocionalni posao


Podučavanje emocionalnoj bezbednosti mora biti iskreno. Deca mogu osetiti razliku između roditelja koji se pravi da je smiren i onaj koji to zaista jeste. 

 

Budite radoznali u vezi sa sopstvenim reakcijama. Kada se neki trenutak oseća intenzivno potresno, pitajte se: „Zašto mi se ovo čini tako važnim upravo sada?“ Samo to pitanje počinje da prekida obrazac.

 

Pre nego što odgovorim svom detetu u teškom trenutku, često udahnem i pitam se: „Na čija osećanja zapravo reagujem upravo sada? Moja ili njihova?“

 

BONUS VIDEO

Slađa Allegro iskreno o roditeljstvu i ćerki! Otkrila ko je stroži roditeljeewc 

 

makonda-tracker