Počinje sitnicama – tako što odćute kad ih neko pita kako se zovu, ali problem stidljivosti može da ode mnogo dalje: da dete ne zamoli nastavnicu da izađe u toalet, ne podeli otvoreno svoj stav i povlači se u sebe iz straha od reakcije. Kako pobediti ovaj problem na vreme?
Iako je to mnogima prirodno, sposobnost da govorimo otvoreno i zauzmemo se za sebe ponekad zahteva malo više truda i vežbe, što posebno važi za decu.
Da bi prevazišla stidljivost, potrebno je da deca izgrade samopouzdanje i, na kraju krajeva, pronađu prave reči, a u tome je ključna pomoć porodice, na prvom mestu roditelja.
Amanda Morin, dugogodišnja učiteljica i konsultantkinja za pitanja obrazovanja i neurodiverziteta, objasnila je za platformu Understood koje tehnike mame i tate mogu da primene kako bi pomogli svojim mališanima da prebrode stidljivost.
1. Razumite stidljivost svog deteta.
Nisu sva stidljiva deca stidljiva na isti način, napominje Amanda Morin. Ako znate šta stoji iza stidljivosti vašeg sina ili ćerke, to će vam olakšati da im pomognete: neka deca biraju da ne progovore kada treba jer se plaše odgovora, a drugoj je neprijatno u novom i nepoznatom okruženju.
2. Izbegavajte da detetu lepite etiketu "stidljivka".
Što se deca više opisuju kao stidljiva, to će im biti teže da se otrgnu od ove reči. Zato ako dete ne odgovori na nečije pitanje, ne žurite da objasnite da je stidljivo, već recite da u tom trenutku nije pričljivo.
3. Ohrabrite dete da govori.
Svaka životna situacija je prilika za vežbu i da dete govori u svoje ime, bez obzira na to jeste li u kafiću, pored kase u supermarketu, parku... Iako je mališanima potrebna pomoć i nekad morate da "uskočite", ako oni uvek znaju da ćete vi biti tu da pričate umesto njih, propustiće mnogo prilika za trening i sticanje komunikacionih veština.
4. Ukažite na to zašto je važno da se zauzmu za sebe.
Podelite s detetom neku priču o tome kada ste i sami bili zabrinuti ili anksiozni, a potom progovorili i došli do pozitivnog ishoda. Recimo, podelite s njim kako ste morali da kažete šefu da vam treba više vremena da završite neki posao i kako je on nagradio vašu iskrenost, trud i to što zadatak shvatate ozbiljno.
5. Pokažite mu da je njegovo mišljenje bitno.
Stidljiva deca ponekad imaju osećaj da to što imaju da kažu nije važno, pa ga obavezno često pitajte za mišljenje i potražite od njega pomoć pri donošenju odluka. Recimo, možete ga zamoliti da predloži šta da večerate.
6. Probajte igre uloga.
Neka deca znaju šta žele, ali imaju poteškoće da to verbalizuju. Zato probajte da se kroz igru pozabavite ovim problemom.
7. Sarađujte i s vaspitačima ili nastavnicima.
Iako je ono što se dešava u kući ključno, ponekad je potrebno da se uključe i oni koji s decom provode mnogo vremena u toku dana, na prvom mestu vaspitači ili učitelji. Popričajte s odraslom osobom koja nadgleda razvoj vašeg mališana, zatražite savet, podelite zabrinutost... i sigurno ćete iz toga izvući nešto pozitivno.
8. Počnite malim koracima.
Da bi se deca zauzela za sebe, potrebno je da im bude prijatno. Za početak, možete mu predložiti da se u školi uvek obrati najboljem drugaru ili nastavniku ukoliko ga bilo šta brine, a kada prebrodi taj prvi korak, biće mu lakše da ode i dalje.
9. Postavite ciljeve.
Sposobnost da govorite u svoje ime i ne ćutite kada imate nešto da kažete važna je životna veština, koja može biti presudna za kasniji uspeh osobe. Zato s detetom postavite neki mali cilj – da otvoreno pita nastavnika može li da porazgovara s njim posle časa, da kaže ako nije nešto razumeo i sl.
10. Proslavite male uspehe.
Svaki uspeh treba prepoznati, ceniti i proslaviti, čak i ako deluje sićušno. Svaki korak na putu ka pobedi nad stidljivošću je važan, a ako se on na bilo koji način obeleži, to će dodatno ohrabriti dete da nastavi da se bori protiv ove osobine.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Opasan izazov za decu na mrežama






