Počinje Strasna nedelja, najznačajniji i najstroži period u okviru Uskršnjeg posta, ispunjen dubokom simbolikom, običajima i duhovnim značenjem.
Ova sedmica, poznata i kao Velika ili Stradalna, uvodi vernike u dane Hristovog stradanja i priprema za najveći hrišćanski praznik – Vaskrs.
Nekada su se tokom ovih dana strogo poštovala pravila. Post je bio rigorozan, a svakodnevne aktivnosti svedene na minimum. Izbegavalo se veselje, buka, pa čak i neki kućni poslovi poput pranja veša. Smatralo se da je ovo vreme posvećeno smirenju, molitvi i unutrašnjem preispitivanju.
Strasni ponedeljak označava početak ove posebne nedelje. U crkvenom predanju nosi naziv "veliki" jer podseća na velika dela Isusa Hrista, pobedu nad grehom i smrću i otvaranje puta ka spasenju. U narodu se verovalo da ovaj dan treba započeti tiho i dostojanstveno, uz post i molitvu.
Utorak, poznat i kao Zavaliti ili Strasni utorak, bio je dan posebne uzdržanosti. Post se pojačavao, a ljudi su se okretali dobrim delima i pomagali drugima. Za razliku od prethodnih dana, pesma i igra su izostajale, jer se već tada osećala težina događaja koji slede.
Velika sreda nosi snažnu simboliku, jer se vezuje za izdaju Jude Iskariotskog. U crkvama se tada vrši sveta tajna jeleosvećenja, tokom koje se vernici pomazuju osvećenim uljem radi duhovnog i telesnog zdravlja. U narodu su postojali i zanimljivi običaji – ponegde su se tada već farbala jaja, dok su žene izbegavale ručne radove. U nekim krajevima verovalo se i u zaštitnu moć određenih biljaka koje su se tog dana brale.
Veliki četvrtak bio je posvećen prirodi i domaćinstvu. Iako su mnogi poslovi bili zabranjeni, ponegde se verovalo da je baš ovaj dan idealan za setvu, posebno lubenica, kako bi rod bio što bolji. Takođe su se obavljali rituali vezani za stoku, sa željom da bude zdrava i napredna.
Veliki petak je najtužniji dan u hrišćanstvu, posvećen Hristovom stradanju. Tog dana se posti najstrože, često bez hrane i vode. U mnogim domovima tada se farbaju uskršnja jaja, najčešće u crvenu boju, koja simbolizuje život i žrtvu. U nekim krajevima postojali su i posebni običaji i verovanja, dok su u crkvama vernici bdeli uz Hristov grob.
Velika subota je dan tišine i iščekivanja. Post se nastavlja, najčešće uz hleb i vodu, a u domovima se pripremaju obredni kolači i završavaju poslednje pripreme za praznik.
Na kraju, dolazi Vaskrs – dan radosti, nade i pobede života nad smrću. Nakon dana tišine i uzdržanja, ovaj praznik donosi svetlost i novi početak.
Strasna nedelja nas podseća da usporimo, okrenemo se sebi i pronađemo unutrašnji mir – jer upravo iz tog mira dolazi prava radost Vaskrsa.
Bonus video:
Uskrs u domu Mirke Vasiljević





