Da bi plodovi u turšiji ostali čvrsti i hrskavi mesecima kasnije, koriste se mnoge tehnike, a ove tri su verovatno najmanje poznate iako deluju.
Turšija je zimnica za koju svaka kuća ima svoj "proveren" recept. Neko se kune u više sirćeta, neko u šaku soli više, neko dodaje šećer, a poneko ima tajni sastojak koji ne želi da otkrije. Ipak, ako želite da povrće ostane hrskavo, ukusno i lepo očuvano, postoje neke tajne najvećih majstora zimnice koji nisu toliko poznati, a imaju sasvim logično objašnjenje.
1. List vinove loze
Ako ste nekada videli da neko u teglu turšije ubaci list vinove loze, možda ste pomislili da je to samo stari običaj bez posebnog razloga, ali postoji vrlo konkretno objašnjenje.
Listovi vinove loze sadrže tanine, biljna jedinjenja koja mogu da uspore delovanje enzima odgovornih za omekšavanje povrća. Možda naši preci nisu čuli za enzime, ali su vremenom shvatili da im list vinove loze pomaže da kiselo povrće ostane čvršće i hrskavije.
Naravno, ako koristite list vinove loze, birajte samo zdrav, neoštećen list koji nije tretiran pesticidima.
2. Prehrambeni kalcijum-hlorid
Ovo je verovatno trik koji će mnogima biti najmanje poznat: prehrambeni kalcijum-hlorid, čija je oznaka E509 , čuva hrskavost i čvrstinu povrća.
On se koristi kao sredstvo za očuvanje povrća pošto pomaže da se sačuva struktura prirodnog pektina, ali ga nije tako lako naći.
Ako želite da ga koristite, mora biti isključivo prehrambenog kvaliteta i u količini koju navodi proizvođač, a preporuke za njegovu upotrebu razlikuju se u zavisnosti od načina kiseljenja. Koristi se u vrlo malim količinama, od gram do dva po tegli, pošto veće količine značajno menjaju ukus zimnice.
U svakom slučaju, najvažnije da to bude prehrambeni kalcijum-hlorid, pošto postoji i tehnički, namenjen posipanju puteva i otapanju leda.
3. Pazite kako slažete povrće za zimnicu
Još jedna sitnica koja se često zanemaruje jeste koliko je povrće nagurano i da li je zaista potpuno prekriveno tečnošću.
Rastvor treba da dopre do svih komada povrća, ali ako ga nabijete previše, između plodova će ostati premalo tečnosti, pa kiseljenje neće biti ravnomerno. Kod uobičajenog kiseljenja je važno i da se koristi odgovarajući odnos sastojaka iz proverenog recepta, naročito kad je reč o sirćetu i soli.
Naravno, što je povrće svežije, to su veće šanse da će ostati čvrsto, pa se preporučuje da se koriste vrlo sveži plodovi, idealno ubrani neposredno pre kiseljenja.
BONUS VIDEO
Evo kako pravilno pripremiti kiseli kupus