Svakog dana je išla na posao čitajući filmske časopise i diveći se životu zvezda, ne sanjajući da će za godinu ili dve i ona biti jedna od njih. Doživela je vrtoglav uspeh, ali je isto tako brz bio i njen sunovrat, a umrla je sama i siromašna.

Krajem novembra 1978. godine, vest o smrti u tom trenutku uveliko zaboravljene glumice Suzan Šo prošla je gotovo neprimećeno i tek usput je pomenuta u štampi.
To je bio tužan kraj jedne od najlepših engleskih glumica u posleratnom periodu, koja je doživela vrtoglav uspon i ništa manje nagao sunovrat.
Rođena je kao Patriša Gvendolin Sluts 1929. godine, u londonskom Zapadnom Norvudu. Njena porodica je živela iznad frizerskog salona u malom nizu kuća, a dok je odrastala sanjala je da postane modna dizajnerka.
Život ju je odveo na drugu stranu, pa se zaposlila kao daktilografkinja u Ministarstvu informisanja. U tom periodu došla je na ideju da ode na audiciju u kompaniju "The Rank Organisation", koja je producirala velike filmske hitove posle Drugog svetskog rata.
Preko noći – Petsi Sluts postala je nova glumačka nada i počela da koristi umetničko ime Suzan Šo.

– Dok sam svaki dan u Londonu putovala do posla iz svog doma u Zapadnom Norvudu, čitala sam svaki filmski časopis do kojeg sam mogla da dođem. Bila sam luda za filmom, ne za svojim poslom – rekla je u jednom intervjuu 1950. – Želela sam nešto romantično, nešto glamurozno, ali sam morala da se tešim čitanjem o pričama o uspehu drugih, koji su se uspeli uprkos skromnim počecima, kao ja. Nisam ni slutila da ću, za godinu ili dve, ja sama postati zvezda britanskih filmova. Delovalo je kao san.
Najpre je poslata u čuvenu "Školu šarma" ove kuće, a postepeno je dobijala sve više uloga u mjuziklima. Najpoznatiji filmovi su joj "U nedelju uvek pada kiša", "Kvartet", "Čuvar mog brata" i "London pripada meni"...
Međutiim, njena karijera je vremenom padala u drugi plan.
Suzan je od 1949. do 1953. bila u braku s glumcem Albertom Livenom, s kojim je dobila ćerku Anu, a potom se 1954. udala za kolegu Bonara Koleana. Par je dobio sina Marka, ali uskoro su se pojavili veliki problemi. Koleano je 1958. priznao da duguje 10.000 funti zbog svog luksuznog načina života, a samo nekoliko meseci kasnije poginuo je u saobraćajnoj nesreći.
To je početak muka Suzan Šo.
Glumica je pala u očajanje i počela da pije, toliko da nije bila sposobna da se brine o trogodišnjem sinu, kojeg je poslala kod bake.
Naredne godine, u novembru 1959, udala se za televizijskog producenta Ronalda Rousona, od kojeg se razvela već 1960, nakon što je on otkrio da ga je posle svega dva meseca braka prevarila sa scenaristom Stenlijem Manom.
Uloga je bilo sve manje, problema sve više, a Suzan je završila živeći sama i siromašna. Patila je od ciroze jetre, što je posledica njenog višegodišnjeg opijanja, a od nje je i preminula 27. novembra 1978.
Njeni prijatelji su planirali da plate sahranu, ali je kompanija "Rank Organisation", koja joj je promenila život, odlučila da pokrije sve troškove kremacije.
– Kad smo čuli za okolnosti njene smrti, to je bilo najmanje što smo mogli da učinimo – rekao je PR ove producentske kuće.
Čarli Stivenson, vlasnik paba u ulici Old Kompton, rekao je nakon smrti Suzan Šo za medije da je ona često pila u njegovom lokalu i da su je svi obožavali.
– Dolazila je ovde svaki dan. Kažu da je umrla od ciroze jetre i da je živela pored prostitutki. Ali ovo je Soho. Svi živimo pored prostitutki. Voleli smo je i nismo želeli da je sahrane kao psa. Sada ćemo novac koji smo skupili donirati dobrotvornim organizacijama – istakao je on.
BONUS VIDEO
Kako nastaje dijamantski prsten optočen brilijantima