Džejson Stejtam: Uvek se pitam da li mogu više

Glumac Džejson Stejtam otkriva da ga je sportska karijera naučila disciplini i pomogla mu da postane heroj akcionih filmova i priznaje da se ne opušta ni kada mu svi govore da je stigao do vrha
0
1 / 4 Foto: Red Dot

Britanski glumac Džejston Stejtam rođen je 12. septembra 1972. u predgrađu Londona. Njegov otac Beri bio je klupski pevač, a majka Ajlin domaćica. Zbog pevačke karijere svog oca, u najranijim godinama života Džejson se često selio. U gimnazijskom periodu aktivno je igrao, i sa drugovima iz klupa osvajao razna lokalna i međuškolska takmičenja, ali ipak njegova prava strast bili su skokovi u vodu. Svakodnevno je praktikovao vešečasovno usavršavanje svoje tehnike, zbog čega je sa svega dvanaest godina postao član britanske reprezentacije, a 1992. godine je bio je 12. na Svetskom prvenstvu. Osim toga, Stejtam se bavio i manekenstvom, radio je kao preprodavac na crnom tržištu, ali se ipak sasvim slučajno skrasio u glumačkim vodama. Debitovao je u ostvarenju Dve čađave dvocevke, a često se spekulisalo da je tu ulogu dobio preko veoma uticajnih ljudi iz podzemlja. Nakon što se uprkos svim tvrdnjama pokazao kao veoma talentovan, akcione uloge su se nizale jedna za drugom, pa je od 1998 do danas snimio na desetine veoma uspešnih filmova. Najznačajniji su: Snatch, The One, The Italian Job, The Transporter 1, 2 i 3, The Expendables, a odnedavno je domaća publika u prilici da ga gleda i u novom akcionom ostvarenju Mehaničar. Inače, on je i veliki ljubitelj mešovitih borilačkih veština, pa često prisustvuje i šampionatima u Ultimate Fightingu. Kada je njegov privatni život u pitanju, Stejtam je trenutno u vezi sa jednim od zaštitnih lica luksuznog brenda Victoria's Secret, Rosie Huntington-Vitli, ali do sada nikada nije stupao u brak. Od početka javnog eksponiranja, glumac svoju intimu pažljivo čuva od očiju javnosti, ali se zna da je do početka 2010. godine bio u semogodišnjoj romansi s manekenkom Keli Bruk.

Kakve uspomene vas vežu za učešće na svetskom prvenstvu 1992?

- Proveo sam dvanaest godina u nacionalnom timu i to je zaista bilo fenomenalno iskustvo, pogotovo što sam imao priliku da putujem svetom i takmičim se na jednom višem nivou. To vas uči disciplini, usredsređivanju, ali vas drži i izvan nevolje, ne dozvoljava vam da upadate u loše društvo. 

Nije mala stvar biti dvanaesti na svetu u skokovima u vodu?

- Ko vam je to rekao, moja mama?

U kojim segmentima se ronjenje i filmska karijera mogu povezati?

- Nemogu, skokovi u vodu su bili moj hobi, ali oni nisu mogli da mi donesu novac. Sredstava za preživljavanje sam tada sticao preprodavajući parfeme, novac i druga dobra na uglovima ulica.

Kako ste počeli da glumite i da li ste tada verovali da ćete postati akciona zvezda?

- Valjda mi se javilo u snu. Uvek sam bio veoma motivisan da dam više od onog što mogu. Činjenica da radim film u kojem ljudi uživaju za mene je veliki podsticaj. Nisam od onih koji smatraju da neko drugi treba da vas postavi na vrh planine, pa da odatle nastavite dalje. Sve sam postigao sam i oduvek sam radio ono što sam hteo i kako sam hteo. To mi je bio motivišući faktor, zbog koga sam i napravio nekoliko pristojnih filmova.

Žalite li nekada što niste završili neku glumačku školu?

- Reditelj Gaj Riči uvek ističe kako su dramske škole i sekcije bespotrebne i neadekfatne.

Zbog čega nikada ne posežete za uslugama kaskadera?

- To je nešto što radim već godinama. Glumci svih velikih akcionih filmova koji su me inspirisali sami izvode akrobacije, a među njima su Džeki Čen i Brus Li. Oni su izgradili karijeru na tome i zato su veoma cenjeni.

Da li biste voleli da se nekada nađete s druge strane kamere, ili da napišete scenario?

- Pisanje, nema šanse. Dok sam bio klinac napravio sam nekoliko glupih kućnih filmova i mogu da vam ih pokažem. Volim fotografiju, a snimak je samo njen produžetak, razumem se u montažu i umem da vodim priču. Međutim, mnogo mi je zanimljivija da budem s ove strane gde sam se i do sada nalazio.

U filmu Mehaničar, igrate tajanstvenog čoveka po imenu Artur Bišop, o čijem se životu veoma malo zna. Kako ste se pripremili?

- Prvo sam pokušao da saznam na koji način je i zbog čega postao takav tip. To je nešto što morate da uradite pre igranja svake uloge. Morate da opravda to zbog čega vaš lik radi i govori takve stvari, na koji način je stekao određene veštine i na kraju zbog čega živi na svoju ruku. To su neka od pitanja na koja se treba odgovoriti, prvenstveno vi, a onda sve zajedno s rediteljem sprovesti u delo.

Ovo je rimejk filma iz 1972. za koji se može reći da je bio legendaran. Da li vam je to saznanje stavaralo veliki pritisak kada ste preuzeli ulogu?

- To je na ljudima koji će praviti poređenje. Ljudi koji nisu videli originalni film, biće u fazonu dobro je, ali fanovi Čarlsa Bronsona sigurno će konstatovati: Uh, kao da je neko mogao da uradi nešto tako dobro kao ono što Bronson učinio. I ja to poštujem i razumem strast onih koji će imati odbojnost prema rimejku. Svestan sam da nije trebalo da radim ovaj film, jer će svi ljudi porediti moj lik s prethodnim. Ali, ovo je bila sjajna priča, najbolji scenario koji sam ikada pročitao. Život je suviše kratak da bih se obazirao na ono što ljudi misle.

Vi ste jedna od najvećih akcionih zvezda današnjice. Da li i dalje treba da prođete podjednak nivo obuke pre nego što počnete da snimate film?

- Naučio sam dosta tokom poslednjih nekoliko godina, a ono što znate, vaše telo i fizička snaga mogu da izvedu. Tokom godina sarađivao sam sa najboljim od najboljih, ali i oni nekada ne mogu sve da urade, Ponekad se pak zgranem kada vidim šta su sve u stanju. Poenta je samo u našoj međusobnoj saradnji. Znam za šta sam dobar, oni znaju za šta su oni. Teško je ako se nađete s nekim u koga nemate poverenja, tada stvari ne mogu biti dobro urađene.

Prošlog leta publika vas je gledala u filmu Plaćenici, a pominje se i nastavak. Kako biste voleli da se razvija radnja i koga biste voleli da vam se priključi u ekipi?

- To je teško, jer je moja omiljena scena ona koja se odigrala između Švarcenegera i Vilisa. Voleo bih da se Arni vrati, ali je gotovo nemoguće dobiti tako zauzetog čoveka i uključiti ga. Takođe bih voleo da Brus Vilis igra veliku ulogu, da snima više od jednog dana, to bi bilo sjajno. Što se tiče drugih, ne znam. Imali smo tako dobar tim i ne želim da izgubimo nikoga. Inače, čim je film počeo da beleži uspeh u bioskopima, razgovarali smo o nastavku i Stalone je rekao: Bilo bi divno uraditi ovo ponovo, a ako iko može da snimi dobar nastavak, to je onda Stalone.

Moni Marković

TAGOVI: gluma123
makonda-tracker