Đani Versače: Nežni tiranin

0
Da kao mali sebi nije obećao da će zavredeti majčinu pažnju, verovatno danas ne bi bilo ugledne modne kuće Versace. Njen tvorac, italijanski dizajner Đani Versače, od manekenki je pravio superzvezde, a od svoje kompanije imperiju. Otvoreno je govorio da je gej
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Modna kuća Versace najviše je doprinela da devedesete godine prethodnog veka budu upamćene kao početak ere slavnih manekenki i supermodela. Tvorac ovog brenda, Đani Versače, svakoj od zgodnih manekenki plaćao je u to doba rekordnih deset hiljada dolara za samo pola sata promocije njegove robne marke.

- Bio je prvi koji je shvatio važnost supermodela i slavnih osoba u prvim redovima, a modu je uspeo da postavi na međunarodni nivo. Uživao je u pažnji koju su mu poklanjali mediji, ali je u isto vreme i upravljao njima. Svi su krenuli njegovim stopama – rekla je jednom prilikom Đanijeva prijateljica Ana Vintur, urednica prestižnog modnog magazina Vogue.

Ovaj čuveni italijanski dizajner modna dešavanja pretvarao je u nezaobilazne javne događaje, a glumačke i pevačke zvezde naterao je da poziraju u njegovim visokobudžetnim reklamama koje su snimali tada cenjeni fotografi. Madona, Džon Bon Džovi, Prins, Elton Džon i Patriša Arget fotografisali su se kako bi pomogli prodaju kolekcije skrivene pod zaštitnim znakom kuće - meduzom. Taj lik iz grčke mitologije od 1978. godine nezaobilazan je kao detalj na svim artiklima iz fabrike Versace.

- Meduza simbolizuje lepotu i fatalni šarm grčkih klasika u umetnosti i  filozofiji. Ona predstavlja jedinstvo lepote i jednostavnosti koja vas bukvalno hipnotiše - objasnio je Đani koji je inspiraciju za svoje kreacije često pronalazio tokom šetnji kroz grčke i rimske ruševine u blizini svog doma.

Rođen je 2. decembra 1946. godine, u industrijskom gradiću Ređo Kalabrija, na jugu Apenina. Od malih nogu bio je vrlo neobičan i može se reći da je detinjstvo proveo u majčinom butiku. S obzirom na to da su je uvek smatrali nižom klasom, krojačica Frančeska odlučila je da se na prvom mestu dokaže samoj sebi. S ono malo novca koji je porodica imala, ona je otvorila atelje. Posao joj je cvetao i uskoro je postala ponosna vlasnica nekoliko butika širom Italije. Maleni Đani, budući modni genije, dane je provodio u trgovini i posmatranju kako se odeća šije. Divio se elegantnim damama koje su dolazile u butik njegove majke i još tada znao je da će postati dizajner. Uprkos tome, sa Frančeskom nije imao skladan odnos.

Ona nije obraćala pažnju na mlađeg sina, a poznato je da takav propust u vaspitanju dece kasnije ima uticaja na formiranje njihove ličnosti. Majka je više energije ulagala u starijeg sina Santoa, kao i ćerke Donatelu i Tinu koja je sa dvanaest godina umrla od tetanusa.

- Možda je to smisao mog života i rada, da pridobijem majčinu pažnju - otkrio je jednom prilikom ovaj genijalni kreator.

S druge strane, o svom ocu godinama nije progovorio ni reč, a neki tvrde da se stideo njegovog skromnog porekla. Antonio, trgovac ugljem, imao je malo uticaja na vaspitanje svoje dece, a tokom života postao je vlasnik radnje koja je prodavala električne aparate. U slobodno vreme čitao je poeziju, ali u njihovoj kući Frančeska je definitivno nosila pantalone.

Đani je već sa 18 godina počeo da radi u majčinom butiku. Tu je izložio i svoju prvu kolekciju koju je sa 22 godine dizajnirao za jednog lokalnog proizvođača odeće. Iako je voleo modu i muziku, upisao je Arhitektonski fakultet, ali znanje koje se tamo stiče, nije želeo da razvija, osim na nivou inspiracije za svoje modne igrarije. Kada se pročuo glas o talentovanom dizajneru sa juga Italije, Đani je 1972. godine otišao na sever zemlje, u Milano, gde je napravio kolekcije za nekoliko modnih industrijalaca. Pristigao mu je poziv iz modne kuće Florentine Flowers. Oduševljeni onim što im je Đani kreirao, nagradili su ga honorarom u iznosu od četiri miliona lira.

- Sećam se da sam ga sreo na reviji u Firenci. Dizajnirao je za neku kuću Florentine Flowers, ali to sada verovatno ne bi priznao. Bio je veoma sramežljiv, ali i drag. Nije znao da crta, a ne zna to ni sada. Njegov rad svodio se na to da sve materijale zakači na lutku i potom ih kombinuje na neobičan način. Bilo je to veoma ženstveno, šarmantno i komercijalno. Kupio sam celu kolekciju – opisao je jednom Roberto Devorik, vlasnik luksuznih butika u Londonu.

Prošlo je samo dva meseca otkako je Đani dospeo u evropski modni centar, a već je predstavio svoju kolekciju. Na iznenađenje svih, modeli su bili izrađeni od kože. Na taj način on je postao jedan od prvih modnih dizajnera koji je kožu izabrao kao materijal koji je uvrstio u svoje kreacije. Tada još nije radio pod vlastitim imenom, ali se i to ubrzo promenilo.

Nakon što je diplomirao poslovnu administraciju, Đanijev brat Santo došao je 1976. godine u Milano. Njih dvojica su zajedničkim snagama radili na stvaranju carstva Versace, a godinu dana kasnije, pridružila im se i sestra Donatela. Svoju prvu kolekciju predstavio je u martu 1978. godine i tako oduševio sve koji su imali priliku da prisustvuju tom događaju. Ovaj uspeh doneo mu je samopouzdanje i veru da je izabrao pravi put. Odlučio je da proširi svoju imperiju i bio je jedan od malobrojnih ljudi koji su imali nadzor nad čitavim procesom razvijanja brenda - od dizajniranja do prodaje. Često je isticao kako sve to ne bi bilo moguće da nije imao podršku članova svoje porodice.

- Oni uživaju moje poverenje. Možemo da se svađamo u 18 časova, a već u 20 sati bićemo svi zajedno za stolom i večerati - opisivao je modni kreator.Ni Donatela nikada nije krila koliko je vezana za svog brata.

- Đani me je oduvek tretirao kao odraslu osobu, a ne kao dete i to sam volela. Napravio mi je crnu kožnu mini-suknju i jarkožuti top. Imala sam kožne čizme i plavu dugu kosu. Bila sam tako mlada. Lagali smo o mojim godinama i svima govorili da sam starija. Majka je želela da ga ubije zbog toga - kroz šalu i setu prisetila se sadašnja vlasnica ove modne imperije.

Ali, dok je na prvi pogled izgledao kao nežan i pristupačan čovek, mnogi ističu da je Đani privatno bio pravi tiranin i diktator. Kada je jedna od vodećih modnih novinarki napisala blagu kritiku njegove poslednje kolekcije, zabranio joj je da dođe na iduću reviju. 

- Njih troje vladaju po principu terora i međusobno imaju izuzetno čudan odnos. Zapravo, postoje tri carstva, mada je Đani veliki šef jer poseduje najveći broj deonica. Santo je zadužen za poslovni deo, ali Đani ne može da odoli i u sve gurne svoj nos. On ne poštuje brata, ali oseća kako je prisiljen da ga drži u svojoj kompaniji jer je takav položaj bolje prepustiti nekoj osobi iz porodice, nego potpunom strancu - rekla je bivša radnica u njegovoj firmi.

Ipak, odnos Donatele i Đanija potpuno je drugačiji.

- Ona je moja savršena žena - majka, rok zvezda, marljiva radnica - govorio je Đani o svojoj sestri.

Uprkos privatnim nesuglasicama, posao je cvetao, pa je Đani 1982. godine osvojio nagradu L'Occhio d'Oro za najboljeg dizajnera. Prestižno Zlatno oko donela mu je kolekcija za jesen/zimu 1982/1983, kada je prvi put predstavio poznate metalne odevne predmete na čijoj realizaciji je radio sa nemačkim inženjerima. Iste godine započeo je saradnju i sa milanskom Skalom, za čije je predstave radio kostime. U njegovu modnu kuću ubrzo je pristigao još jedan član. Donatela se 1985. godine udala za njujorškog modela Pola Beka, za kojeg se vrlo često pričalo da je bivši ljubavnik njenog slavnog brata. 

- Nikada nisam rekao da sam njegov dobar prijatelj, ali nikada nije ni bilo ništa više između nas - otkrio je kreator.

Đani je uvek otvoreno govorio o svojoj seksualnoj orijentaciji. Od 1982. godine bio je u vezi sa manekenom Antonijem Damikom, članom milanske Skale,  a upoznali su se na premijeri baleta Josephs Legende. 

- Smatrao sam ga zanimljivim muškarcem, ali nisam se zanimao za njega kao za osobu, već mi je bio primamljiv njegov rad. Među nama se nije dogodila iskra. Bili smo prijatelji i kako je vreme odmicalo, postajali smo sve bliži. Jednom me je pozvao na večeru. Rekao je da ga privlačim i kako želi bolje da me upozna - otkrio je njegov 12 godina mlađi partner.

Nije bilo lako onima koji su svakodnevicu delili sa Đanijem. Neprestano je radio, pa čak i kada su mu 1996. godine dijagnostikovali redak oblik kancera unutrašnjeg uha. To ga nije usporilo. Voleo je život, posebno svoj.

- Njegova poznata rečenica bila je: Ako umrem, želim da se vratim kao supergej! A ja sam mu uzvratio: Đani, ne možeš biti više gej nego što već sada jesi - rekao je njegov blizak prijatelj, britanski muzičar Elton Džon.

Premda je imao prijatelje iz javnog života i vodio zavidan društveni život, Đani je najviše uživao u tišini svog doma, okružen isključivo ljudima koje iskreno voli.

- Razgovarali smo o porodici, to mu je bilo važno. Bio je najtopliji, najbrižniji i najosetljiviji čovek – ocenio je jednom muzičar Džon Bon Džovi. 

A da je njegova istinska sreća počivala u kontaktu sa bratancima Frančeskom i Antonijom, kao i Alegrom i Danijelom, naslednicima njegove sestre, znala je i hladnokrvna  Ana Vintur.

- Najsrećniji je bio kada je okružen decom. Tada čak nije razmišljao ni o svojoj narednoj kolekciji. Za njih je gradio ovo carstvo i to mu je značilo sve na svetu - priznala je čuvena novinarka. Ali, Đani je bio spokojan i u društvu svog dugogodišnjeg partnera.

- Često smo se odmarali u vrtu i govorili jedno drugom koliko se volimo. To su bila divna vremena - iskren je bio Antonio koji se uskoro suočio sa bolnim gubitkom.

Kada se Đani, u leto 1997. Godine, vraćao iz jutarnje šetnje, ubijen je na kapiji svog doma u Majamiju. Pomahnitali serijski ubica Endrju Kananan, u kratkom razdoblju ubio je petoro ljudi, uključujući i slavnog dizajnera. Nagađa se da je njegov osnovni motiv bio bes zbog pretpostavke da je HIV pozitivan. Ipak, nalazi posle obdukcije pokazali su da je bio u zabludi.

Poslovnu imperiju Versace preuzeli su brat i sestra, a pola svog carstva, Đani je ostavio sestričini Alegri. Iako je njegov ljubavnik Antonio još neko vreme ostao u firmi, loši odnosi sa Donatelom naterali su ga da sreću potraži negde drugde. U svom testamentu, velikodušni dizajner ostavio mu je 30 hiljada dolara mesečno i to do kraja njegovog života.

Priredio: Stefan Tošović

makonda-tracker