Halid Bešlić: Sve je bilo Božja volja...

0
Prvi put nakon teške saobraćajne nesreće, legendarni pevač Halid Bešlić otvara dušu samo za Story i govori o svom oporavku, gubitku vida na desnom oku, sreći što je ostao živ, ali i velikoj želji da se vrati na muzičku scenu
Foto: Zoran Kuzmanović, Story arhiva
Foto: Zoran Kuzmanović, Story arhiva

Dva meseca nakon stravične saobraćajne nesreće koju je doživeo 10. marta nadomak Sarajeva izgubivši kontrolu nad svojom škodom u blizini benzinske pumpe čiji je vlasnik, legendarni pevač Halid Bešlić poslednjih nedelja uspešno se oporavlja u specijalizovanoj banji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Fojnica u Bosni i Hercegovini. Prvih nekoliko dana nakon stravičnog udesa tokom kojeg je polomio jagodičnu kost, pregrizao jezik, povredio oko i nos, pedesetpetogodišnji umetnik bio je na lečenju u Kliničkom centru u Sarajevu, da bi odmah po saniranju najkritičnijih povreda otputovao na pregled u Istanbul kod tamošnjeg najčuvenijeg oftalmologa. Sve nade porodice Bešlić bile su uprte u ovog stručnjaka, ali ishod konsultacija je, nažalost, bio nepovoljan, budući da je lekar konstatovao male verovatnoće da Halidu spase desno oko, što mu je potom potvrđeno i na pregledu u Belgiji na jednoj od najboljih oftalmoloških klinika.

Čuveni pevač sevdalinki, uprkos razočaravajućim rezultatima, dva meseca posle nesreće nastoji da sačuva svoj optimizam i vedar duh. Ne dopušta da ga savlada depresija i veruje da je drama kroz koju je prolazio samo jedno od iskušenja ovozemaljskog života, o čemu prvi put za javnost govori u magazinu Story

- Šta je, tu je – iskren je Halid. – Pomirio sam se sa činjenicom da više neću videti na desno oko. Vidim na levo i čekam da se nešto desi. Dobro mi je i ovako. S druge strane, psihički sam stabilan jer sam sebi objasnio da je to Božja volja i kako moram da idem dalje – zaključuje Bešlić.

Kobnog dana, kada je mogao da pogine, Halid se nerado seća, naročito ne želi da komentariše brojne priče koje su se ispredale u vezi sa nesrećom. Ističe, međutim, da mu veoma znači podrška koju su njegovi brojni prijatelji i poštovaoci upućivali njegovoj supruzi Seidi i sinu Dini, koji su bdeli kraj njegove bolesničke postelje dok je bio u komi.

- Verujte mi da o saobraćajnoj nesreći i ne razmišljam. Jednostavno, ne želim da pričam o tome. Ne volim da gledam te fotografije i svima sam rekao da mi ih ne pokazuju. Doduše, nisam se ni slikao u bolnici dok mi je glava bila razvaljena. Jednostavno, tako je Bog hteo... I sada sam tu gde sam.

Uprkos brojnim deprimirajućim prognozama u vezi s njegovim vidom, Halid se ne prepušta stihiji i melanholiji. Potpuno se koncentrisao na svoj fizički oporavak u banji Fojnica i čvrsto veruje u bolje sutra.

- Trenutno sam u banji i imam dobru medicinsku negu. Lepo mi je ovde, koliko to može da bude pod ovakvim okolnostima. Sada mi je cilj da povratim funkciju svih mišića koji su usled ležanja atrofirali, kako bih mogao samostalno da hodam. Često odlazim u bazen sa lekovitom vodom. Sve u svemu, dobro napredujem. Istinsku podršku pružaju mi moja supruga Seida i prijatelji koji mi često dolaze u posetu, a slobodno vreme između rehabilitacija koristim da napravim zube koji su polomljeni u nezgodi – kaže čuveni pevač i otkriva svoje želje za dalju budućnost. Nakon oporavka će, kako kaže, najverovatnije ponovo početi da nastupa jer se uželeo muzičke scene, a do tada pevuši samo za svoju i dušu voljene supruge Seide:

- Prvi put tokom dvadeset godina karijere, pošteno sam se odmorio i sada mi je glas savršen. Za sada pevušim, isprobavam svoj glas, ali videću kako će teći rehabilitacija. Nemam muzičkih planova, ako budem mogao da pevam, vratiću se na scenu i nastupaću, ali ne kao nekad. Eto, kako Zdravko Čolić radi malo koncerata, tako ću i ja. Želim da na jesen organizujem veliku turneju i napravim koncerte u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, ali polako, videćemo da li će mi zdravlje to dozvoliti...  – zaključuje Halid i ne krije zadovoljstvo što su mu se u nevolji poznali pravi prijatelji, a njegove brojne kolege sa prostora bivše Jugoslavije, kada su čule za udes, bile su ujedinjene i spremne da pomognu u svakom trenutku.

Piše: Ksenija Konić

makonda-tracker