Svetlana Ceca Bojković: Dobro mi je u svojoj koži

Glumica Svetlana Bojković objašnjava zašto je protivnik botoksa, priča kako je prevazišla teške trenutke nakon razvoda, ali i smrti voljene osobe i otkriva da joj se nova ljubav desila
6
1 / 5 Foto: Marko Poplašen

Diva domaćeg glumišta, šarmantna i temperamentna Svetlana - Ceca Bojković (62) svoje godine nosi stameno i otmeno kao retko koja pripadnica njene generacije. Iako su je kroz život šibale i sreća i tuga, ova dama ozbiljnog lica, a mekog srca, izborila se sa svim problemima koji su joj stajali na put. U intervjuu za Story, Ceca otkriva da joj se nakon smrti drugog muža, desila nova ljubav i bez dlake na jeziku govori o borama koje njenoj ličnosti daju šarm.

Story: Znači li vam da obeležavate jubileje?

- U oktobru se navršava četrdeset i dve godine otkako sam kao student prvi put angažovana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Ne volim jubileje jer me podsećaju na završnice i sigurno ih neću obeležavati. Volim da život teče i traje bez ikakvih punktova.

Story: Šta vam pomaže da se s godinama ne menjate jer za vas je, sudeći po fizičkom izgledu, vreme stalo?

- To je stvar unutrašnjeg čovekovog stanja i unutarnjeg rada na sebi u kojem nema mesta plastičnoj hirurgiji. Važno je da čovek živi u skladu sa samim sobom, a ja sam u tome velikim delom uspela.

Story: Plašite li se botoksa?

- Ne plašim se, ali botoks parališe mišić i tako sprečava pojavu bora. Kao glumica ne bih mogla da imam kontrolu nad svojom mimikom kada bih ubrizgavala botoks u lice. Onaj ko ga stavlja u tom slučaju ne zna kakvu je grimasu napravio pred publikom.

Story: Mislite li da se uz njegovu upotrebu gubi na identitetu?

- Svako ko ga stavlja gubi na vizuelnom identitetu. Neko više, neko manje, ali ja, recimo, uvek primetim tako nešto kod drugih žena. Lično ne bih podnela ni da sam u milimetar druga osoba kada se ujutro pogledam u ogledalo. Šokirala bih se kada bih sebe videla drugačijom.

Story: Meril Strip je, recimo, primer glumice na kojoj svaka bora izgleda fantastično.

- Ona je prava umetnica u duši i nema potrebe za bilo kakvom promenom. Svako ko ima unutrašnju lepotu, lepo i stari. Ima i onih koji ružno stare, ali to prvenstveno zavisi od duše.

Story: Na koji način se vaše biološko starenje odrazilo na tip uloga koje igrate poslednjih godina?

- U svojoj karijeri rano sam počela da igram žene koje su starije od mene, i to je dobro jer mi je pomoglo da se i u privatnom životu približim starenju zbog kojeg nemam kompleks. Rano sam počela da igram majke kolegama koji su samo osam, devet godina mlađi od mene. U seriji Bolji život igrala sam majku Borisu Komneniću koji je osam godina mlađi od mene. Potom sam mu igrala majku i u pozorištu, i nekako mi je oduvek bilo zanimljivo da se približavam karakterima starijih žena. Tek sada imam godina koliko je imala Žanka Stokić, a igrala sam je na televiziji još pre osamnaest godina.

Story: U komadu Bli prošle godine sarađivali ste sa ćerkom Katarinom Žutić. Ima li razlike kada majku igrate njoj ili nekom drugom kolegi?

- Iako u početku nisam mogla da se naviknem na činjenicu da je Katarina glumica, ona u ovom poslu traje već petnaest godina, pa sam je potpuno ravnopravno prihvatila. Naš odnos na sceni strogo je profesionalan i tu prema njoj nemam majčinske izlive osećanja. Posmatram je kao i bilo koju drugu mlađu koleginicu. Ne davim je pitanjima, ne drhtim dok glumi i ne strepim hoće li biti dobra.

Story: Katarina ostavlja utisak buntovne osobe. Jeste li imali problema sa njenim buntovništvom dok je odrastala?

- Opasna je ona (smeh). Oduvek je buntovnica i ja to kod nje nisam suzbijala. Kao i u drugim odnosima između majke i ćerke, i među nama je bilo sukoba. Iako je to obema neko vreme bilo naporno, ipak je dobro za obe. Mladi buntovni čovek pokazuje znake individualnosti koja se kanališe sazrevanjem.

Story: Jeste li vremenom ćerki postali najbolja drugarica?

- Da, jer sam to čitavog života želela. Iako sam smatrala opasnim to što sam možda malo pogrešila u njenom vaspitavanju jer sam joj u periodu adolescencije dala previše slobode, to se ipak pokazalo dobrim jer smo kasnije uspostavile veoma stabilan odnos. Postale smo prijateljice među kojima nema tajni, potpuno otvorene jedna prema drugoj.

Story: Jeste li nakon svega što ste prošli sa bivšim muževima Milošem Žutićem i Ljubomirom - Mucijem Draškićem okrenuli leđa ljubavi, ili ste otvoreni da vam se ona ponovo desi?

- Kada pogledam svoj život, on mi se čini lepim, glatkim i raznovrsnim, iako nije sve bilo sjajno. Preživela sam i razvod, ali i smrt voljenih osoba. Sada živim u sadašnjem vremenu. Zato sam i dalje otvorena za ljubav i dobro mi je u svojoj koži.

Story: Da li je istina da je razvod vrsta smrti?

- Na neki način jeste. Za ozbiljnog i poštenog čoveka to nije laka stvar. Teško je, ali što me nije ubilo, ojačalo me je.

Story: Nakon koliko vremena od smrti drugog supruga Ljubomira - Mucija Draškića ste shvatili da ste ostali sami i da vam je potreban neko novi u emotivnom životu?

- Ljubav se ne traži, ona se desi, ili se ne desi. Ima osoba koje traže partnera, ali ja ne spadam u taj tip žena.

Story: Je li vam se desila nova ljubav?

- Možda se i desila (smeh).

Story: Da li biste ponovo uplovili u brak?

- O tome nisam razmišljala. To mi trenutno nije na pameti.

Story: Kako bi moglo da izgleda vaše venčanje, ukoliko biste poželeli da se ipak ponovo udate?

- Ako se desi, za to niko neće znati (smeh). Šalim se, zaista ne razmišljam o braku. Sve u svoje vreme. Kada se venčavate prvi put, normalno da je i euforija roditelja koji udaju svoje dete velika. Smatram da bi sve trebalo da bude primereno godinama, pa i način stupanja u brak.

Story: Krajem ovog leta snimili ste scene za seriju Selo gori, a baba se češlja. Nemate predrasude, poput nekih vaših kolega, o serijama koje se bave srpskim selom?

- Bio je to jedan divan dan snimanja. Radoš Bajić me je pozvao da se i ja pojavim u tom miljeu. Verujem da je ta serija najgledanija, kao što govore, ali ja uloge ne prihvatam po tome koliko je nešto gledano. Ako postoji kvalitet, ne znam čemu predrasude. Ono što sam videla od te serije činilo mi se dobrim i zato sam prihvatila ulogu direktorke bankarske komisije. Dakle, ja sam snimila scenu u urbanoj sredini (smeh).

Story: Vaša klasa je ove školske godine diplomirala na Akademiji lepih umetnosti. Jeste li stroga profesorka?

- Deca bi vam rekla i da jesam i da nisam. Od časa do časa. Dosta tražim, ali sam pre svega pravična, a ne stroga. Prilično me je iscrpeo taj posao, ali mi je vođenje klase, zajedno sa Milicom Kralj, bilo zaista divno iskustvo. U pregovorima sam za vođenje grupe koja će upisati master u trajanju od dve godine.

Story: Ne smanjujete radni tempo. Da li se i kako to odražava na vaše zdravlje?

- Nisam hipohondar, ali sam zdrava. Ne pamtim kada sam imala grip, i u dobroj sam kondiciji. Rad mi veoma prija.

Story: Da li vam se emotivno nezadovoljstvo održava na posao?

- U nekim situacijama, kao na primer posle Mucijeve smrti, rad me je zaista izvlačio i lečio od stresa. Ali, hvala Bogu, prilično sam uravnotežena osoba i uvek sam na zemlji, pa mi je valjda sve to pomoglo da se izborim i da opstanem.

Story: Glumcima pripisuju razne kvalifikacije pa i to da dosta piju. U kojoj meri vam alkohol pruža zadovoljstvo i može li on da vam bude stimulativno sredstvo za neke teške životne situacije?

- Ne znam zašto me to pitate? Pogledajte i druge profesije, i rudari, piloti i hirurzi piju pa se o tome ništa ne zna jer nisu javne ličnosti. Glumci su praćeni okom javnosti pa zato postoje predrasude, ne samo da piju, već i da je sujeta među njima veoma snažna. Verujte mi, jača je kod lekara, pravnika i arhitekata.

Story: Imate li neki alternativni način za pražnjenje energije?

- Gluma mi je i posao i hobi. Kod mene je to spojeno u jedno, pa se kroz nju i trošim i praznim. Kada imam slobodnog vremena, volim da čitam, i to mi je svojevrsno pražnjenje.

Story: U profesiji ste ostvarili sve što se moglo ostvariti. Želite li još nešto od života?

- Želim da neke stvari koje sam iskustveno prošla sebi što preciznije definišem. Mogla bih recimo da počnem nešto da pišem. To, međutim, sigurno neću uraditi jer sam isuviše ozbiljna da bih tek tako objavila neko delo. Pametniji su sve već napisali i zato ja neizmerno volim da čitam.

Story: Jeste li ostvarili unutrašnji mir i spokojstvo?

- U potpunosti ga osećam jer sam svojim radom i prisustvom postigla da me publika voli i u restoranu, na ulici, na pijaci…

Story: Da li ste dobra domaćica?

- Volim da kuvam, a jedino ne umem da pravim slatkiše, ali ih ni ne jedem. Svaki odlazak na pijacu za mene je praznik i ritual.

Nikola Rumenić

makonda-tracker