

- Da je rokenrol profitabilniji muzički pravac, bilo bi najnormalnije da imam i kuću i stan, ali pošto se više ne bavim narodnom muzikom koja je donosila mnogo novca, sada je situacija drugačija. Nina je stjuardesa u penziji, tako da sa novcem kojim raspolažemo ne možemo finansijski da podnesemo istovremeno održavanje kuće i stana. Pošto smo morali da biramo, iskrsla je dobra prilika i kupili smo stan na Zvezdari. Vratili smo se u naš ambijent jer smo oboje odrasli u centru grada - priča šezdesetogodišnji Milić koji uživa u svom novom domu jer je upravo o takvom stanu godinama maštao. Pored velikog dnevnog boravka, stan ima još i spavaću i radnu sobu, kuhinju i kupatilo.
- Uselili smo se u ovaj prostor u decembru prošle godine. Dosta smo šetali i često menjali lokacije na kojima smo živeli. Prvo smo bili u naselju Braća Jerković, pa na Senjaku i Medakoviću, a najlepše nam je bilo na Vidikovcu gde je najbolja infrastruktura. Inače, živimo zajedno jedaneset godina, i za to vreme prikupili smo dosta nameštaja, a naši ukusi kad je reč o kulturi stanovanja i uređenju enterijera veoma su kompatibilni. Sređivanje prostora za nas je vrlo lako i jednostavno. Većinu nameštaja koji smo uneli u ovaj novi stan već smo imali. Onaj stilski kupili smo od jedne komšinice koja je dugo živela u Švajcarskoj i maltene ga nije koristila. Napravljen je krajem 19. veka i reč je o pravom umetničkom delu. Ti komadi su srž stvari koje uvek nosimo sa sobom gde god da se selimo. Detalji koje usput prikupljamo samo upotpunjuju postojeću estetiku - nastavlja Nina.


- Praktične stvari kupujemo u Srbiji. Radni sto i garderobere uzeli smo u salonu nameštaja Forma Ideale. Krevet za spavaću sobu je ručni rad jedne privatne firme sa Vidikovca i napravljen je od bukovine, a madrac smo takođe naručili jer smatram da je najbolje spavati na dobrom dušeku. U spavaćoj sobi nalazi se i polica koju sam dugo birao, a na kojoj stoje isključivo moji šeširi - ponosno objašnjava muzičar.

Kuhinju koja je u crvenim tonovima izabrala je Nina, a napravljena je po željenim dimenzijama kako bi se savršeno uklopila u malu kvadraturu.
- Imamo i divan komšiluk kod kojeg idemo čak i na slavu iako mi ne slavimo. Ja sam ateista, a Nina za svoju slavu ide kod sestre. Često nam dolaze prijatelji na ručak i tada sedimo za malim trpezarijskim stolom. Ukoliko nam u goste dolazi veće društvo, posluženje držimo na šanku, gde improvizujemo švedski sto - priča Milić koji trenutno završava svoju autobiografiju.


Detalje u stanu partneri su donosili sa raznih putovanja, ali je uglavnom reč o sitnicama koje lako mogu da donesu avionom.

- Cela zgrada je zapravo porodična kuća familije Lekić. Mi smo sada kao deo velike crnogorske familije. Ovaj stan nikako ne bi mogao da kupi bilo ko, pa zbog velikog poverenja prema komšijama Nina i ja nikada ne zaključavamo vrata - kaže Milić.


Tekst je objavljen u 239. broju magazina Story 20. aprila 2010. godine.
