posledice

Šta ako dete stalno priča o napadu, strepi, ne spava...? Evo kako pomoći najmlađima da se izbore posle vesti o ubistvima

0

Ponašanje porodice i najbližeg okruženja posle tragedije kakva je ona koja se dogodila u OŠ "Vladislav Ribnikar" ključna je za dete

Podrška roditelja je veoma važna posle trauma poput napada u OŠ 'Vladislav Ribnikar' na Vračaru
Podrška roditelja je veoma važna posle trauma poput napada u OŠ "Vladislav Ribnikar" na Vračarufoto: fizkes/Shutterstock

Nakon jučerašnjeg napada u Beogradu, kada je jedan dečak izvršio masovnu pucnjavu u kojoj je ubio osmoro dece i čuvara u svojoj osnovnoj školi, među roditeljima vlada zavrinutost za to kako će njihova deca nastaviti posle traume koja je pogodila čitavo društvo.


Budući da su ovakvi napadi češći u Americi, tamošnja Nacionalna mreža za traumatski stres kod dece(NCTSN) sastavila je izveštaj u kom je dala opšte smernice na šta roditelji treba da obrate pažnju.


Kako se ističe u tekstu ove organizacije, ponašanje dece i tinejdžera u ovakvim stresnim situacijama pod značajnim je uticajem okoline – roditelja, šire porodice, nastavnika u školi itd. Najmlađi tada od odraslih očekuju utehu i informacije, a emocije i neobični obrasci ponašanja koji se javljaju usled vesti o masovnim ubistvima iščezavaju vremenom, tvrdi NCTSN.

 

Ipak, veoma je važno da se u ovom najtežim trenucima deci pruži adekvatna podrška i pomoć i da se obrati pažnje na sledeće znakove da se dete teško nosi s traumatičnim događajem.

 

Porodična podrška je ključna
Porodična podrška je ključnafoto: Chay_Tee/Shutterstock

Promene u ponašanju dece posle tragedije na Vračaru


Moguće i najčešće reakcije dece su:

 

  • anksiozni napadi, strah za bezbednost sebe i drugih
  • strah da će se situacija ponoviti
  • promene u ponašanju kao što su preosetljivost, pad koncentracije, tuga, bes, izmenjen pogled na život i budućnost, problemi sa snom, odavanje porodicima, ponavljanje radnji koje ugrožavaju sebe i druge, manjak interesovanja za uboičajene aktivnosti, slabija socijalizacija, smanjena komunikacija
  • glavobolja, stomačne tegove, bolovi i jeza
  • preopterećenost tragedijom koja se dogodila i stalni razgovori o njoj
  • burne reakcije i preosetljivost na iznenadnu buku

 

Kako pomoći detetu posle ovakvog napada?


NCTSN preporučuje roditeljima da vode računa i o dečijem i o svom mentalnom zdravlju i da porodici obezbede dnevnu rutinu i redovan i kvalitetan san, kao i da se odlože bilo kakve radikalne životne promene.

 

Dete može da strahuje od odlaska u školu
Dete može da strahuje od odlaska u školufoto: Shutterstock/Evgeny Atamanenko

Ova organizacija savetuje da roditelji provedu s decom što više vremena kako bi ih podržali, kao i da im ukažu na to da mogu da im postave bilo koje pitanje i slobodno izraze o čemu razmišljaju i kako se osećaju.


Čak i ako ne znate odgovore na sva pitanja, razgovarajte s njima i kažite im to otvoreno i pokušajte da zajedno dođete do odgovora.


Takođe, ako dete ne želi da razgovara o traumatičnom događaju, NCTSN preporučuje da ga ne pritiskate, ali da mu stavite do znanja da uvek može da vam se obrati kada poželi.


Veoma je važno da dete ima normalnu dnevnu rutinu, uključujući fizičku aktivnost i redovan san, kao i da shvati da je sasvim prihvatljivo da se udalji od onih koji insistiraju na ovoj teškoj temi.


Deca bi trebalo da se zaštite od medijskih izveštaja na temu nasilja koje se dogodilo, kao i od društvenih mreža. Kako je to vrlo teško s današnjim generacijama, potrebno je da detetu stavite do znanja da na internetu postoje razne neproverene teorije koje mogu da izazovu još više straha.


Ukoliko primetite da su promene tako drastične, ne libite se da potražite pomoć stručnjaka za svoje dete i porodicu.
 

 

makonda-tracker