Poslednji dan pred Božić protiče u znaku priprema za Badnje veče, a unošenje badnjaka je jedan od najvažnijih običaja koji se vezuju za 6. januar.
Božić je najradosnijih hrišćanski praznik i za njega se vezuje mnoštvo običaja i rituala.
Od kraja do kraja Srbije se razlikuje kako se obeležava ovaj veliki praznik, ali ono bez čega nijedan Božić ne može da prođe jeste badnjak.
U gradskim sredinama danas ispred svake veće prodavnice ili na pijacu možete da pronađete badnjak i kupite ga, ali u prošlosti su muškarci rano ujutru išli da iseku badnjak.
U ranu zoru na Badnji dan, pucanjem se objavljivalo da se kreće u šumu po badnjak. Prema nepisanom pravilu, uvek je išao domaćin i najstariji sin iz kuće pre izlaska sunca.
Za badnjak se seče hrast koji je kod Slovena oduvek važio za sveto drvo i vezivao se za božanstvo Svetovida. Ova odsečena grana danas postaje badnjak – božićno drvo koje u kuću unosi sreća, zdravlje i napredak.
Ali iako se po badnjak ide ujutru u ranu zoru, on se unosi u kuću tek popodne, predveče pre nego što otpočne Badnja večera.
- Badnjak ulazi u kuću - kaže domaćin koji unosi badnjak u kuću i čim prekorači prag pozdravlja ukućane sa rečima "Srećno vam badnje veče", a domaćica ga dočekuje "gađajući" ga žitom iz sita.
Za unošenje badnjaka se vezuje još jedan simpatičan događaj. Kada domaćin ulazi sa badnjakom u kuću, kukuriče kao petak, a domaćica i deca ga prate kao "kvočka i pilići".
Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima
Uz badnjak, domu se daruje i žito da bi naredna godina bila plodna.
Obavezno je i unošenje slame jer je to običaj još iz predhrišćanskog perioda i zato što se na taj način prinosi žrtva duhu Hrista, koji je i rođen na slami.
Jedan od važnih delova Badnjeg dana jeste i paljenje badnjaka ispred gradskih crkvi.
Ovo drvo kada gori razvija veliku toplotu i svetlost, pa se veruje da je tako postalo simbol ljubavi i svetlosti, zajedništva, jedinstva i porodičnog života.
BONUS VIDEO
Sloba Radanović u badnjak pre zore





