Tri gracije u modnom ruletu

Da lepota i sreća mogu da idu ruku-podruku, dokazale su manekenke Zorana Obradović, Anđelija Vujović i Marija Kurjački, kada su u raskošnim toaletama uoči novogodišnje noći ušetale u kazino...
1
1 / 7 Foto: Miša Obradović

Mada karijere manekenki nikada nisu gradile kockajući se sa svojim ciljevima, uspešne i zanosne Zorana Obradović, Anđelija Vujović i Marija Kurjački odlučile su da uoči najluđe novogodišnje noći, u specijalnom modnom editorijalu fotografisanom pre dve godine, zavrte rulet nestvarnih modnih kombinacija. Iako se ispod tri graciozne dame kriju potpuno različiti karakteri i temperamenti, karakteriše ih zajednički uspeh koje su tokom svojih karijera ostvarile na svetskim pistama. Njihovo savršeno držanje, pogled prožet seksepilom i diskretna gestikulacija, dovoljan su ukras uz pomoć kojeg i u svakodnevnoj odeći mogu da izgledaju elegantno. Nesvakidašnje toalete skrojene tako da bude duh dvadesetih godina prošlog veka, dodatno su im rasplamsale maštu.

Idealna odevna kombinacija za najluđu novogodišnju noć je...

Zorana: Romantična koktel haljina od svilenog muslina pastelne boje sa elegantnim cipelama na visoke potpetice i malom svilenom torbom. Duge haljine su mi, iako elegantne, pomalo neudobne i nisu za žurku na kojoj bi trebalo da se dobro provedem.

Anđelija: Kratka haljina sa šljokicama u više boja, uz koju savršeno idu salonke sa šljokicama koje uz crne grilonke najbolje dolaze do izražaja. Detalj je crna pismo-torba, nakit izostaje, a za šminku i frizuru jednostavnost je imperativ. Drugo mesto pripada dugoj, elegantnoj haljini u fazonu gotike od crne čipke, uz koju ide dramatična šminka.

Marija: Dekoltirana haljinica sa svetlucavim detaljima, decentnim cipelama, pismo-torbica neutralne boje i diskretna šminka. Od materijala zbog udobnosti biram žersej ili neki materijal sa dodatkom elastina. Dopada mi se to što su svečane haljinice, osim u standardnoj crnoj, srebrnoj i zlatnoj, počele da se šiju i u raznim bojama dragulja, smaragdnozelenoj, safirnoplavoj i ljubičastoj.

Koja je bila najotkačenija odeća u kojoj ste dočekali Novu godinu?

Zorana: Maskenbal 1997. godine na kojem sam nosila usku mini haljinu tamnobraon boje sa zlatnim aplikacijama i jednom bretelom, kreaciju naše kreatorke i kostimografa Ane Kuzmanić, koja je uz adekvatan make up, frizuru i plastični nakit izgledala totalno trash osamdesetih, ali je žurka bila fantastična.

Anđelija: Pamtim doček u Tokiju, kada je celo društvo bilo u farmerkama, majicama sa kratkim rukavima i patikama, a nikad se nisam bolje provela. Kada bi me neko pozvao na maskenbal, prerušila bih se u damu sa dvora, u velikoj balskoj haljini.

Marija: Možda je to bilo onda kada sam sa porodicom jedan doček provela u pidžami. Žao mi je što nikada nisam prisustvovala maskenbalu jer bih volela da bar na jedno veče budem neka ličnost iz bajke.

Jesu li savršena frizura i naglašeni make up neophodni uz svečanu odeću?

Zorana: Želju za sređivanjem izgubila sam tokom svih ovih godina u manekenstvu. Rumenilo, maskara i karmin uvek su obavezni. Kosu i u najsvečanijim prilikama samo pustim, a idealnu frizuru čine neobavezno pokupljeni pramenovi.

Anđelija: Poenta je dobra žurka, pa se više nego odećom bavim organizacijom dobrog provoda. Šminka i frizura zavise od onoga šta se obuče.

Marija: Ponekad blago uvijem kosu, a što se tiče make upa volim da je prirodan sa blago naglašenim očima.

Birate li svečanu garderobu prema mestu na koje odlazite ili vam je u tim trenucima bitnije vaše raspoloženje?

Zorana: Kada je događaj ozbiljan i kada treba da se pazi na bonton onda garderobu biram prema mestu na koje odlazim. Inače, osećanja su mi presudnija.

Anđelija: Ključni momenat je moje trenutno raspoloženje pred sam izlazak iz kuće. Tako je svaki dan, pa čak i za doček Nove godine. Ako se lepo osećam u tome što sam obukla, lepo ću se i provesti.

Marija: Postoje prilike kada treba više da se potrudimo oko svog izgleda jer zahteva malo više pažnje.

Da li je obavezno da kraj vas, dok plenite u savršenoj toaleti, bude muškarac odeven u tamno odelo?

Zorana: Izuzetno volim kad  moj muškarac obuče odelo jer je zgodan i lepo mu stoji. Volim kada smo stilski usklađeni, ali pre svega važno je da nam je prijatno u odeći koju nosimo.

Anđelija: Uopšte mi nije bitno kako će se muškarac pored mene obući, niti bih ga oko toga gnjavila. Ne volim da mi neko govori kako treba da se obučem, pa i ja savet dajem samo ako ga neko prethodno zatraži. Ne obraćam pažnju na to kako je neko obučen, već kako se osećam u njegovom društvu.

Marija: Nemam ništa protiv da muškarac ponese neko ležernije odelo.

Da li Novu godinu doživljavate kao šansu da konačno promenite svoj autfit?

Zorana: Zadovoljna sam načinom na koji se odevam. Volim da eksprimentišem i usklađujem različite komade garderobe svakodnevno, a za posebne prilike to bi bile neke smelije varijante.

Anđelija: Novu godinu ne doživljavam kao veliki preokret i promenu u bilo kom smislu. To je prilika da se obuče nešto svečano, za šta inače retko ko ima prilike u toku godine.

Marija: Uvek nosim odeću koja mi se dopada, tako da nema mesta za promene.

Da li je novogodišnja noć prilika da se probaju stvari koje se inače ne rade, recimo da se oproba sreća u nekom kazinu?

Zorana: Nisam ljubitelj poroka, a za ruletom se nikad nisam oprobala. Možda se plašim da me ne ponese... Ali posle ovog snimanja ko zna...

Anđelija: Svako od nas ponekad treba da izađe iz kalupa i proba nešto što do tad nije. To naravno ne mora da bude vezano isključivo za novogodišnju noć. Nekoliko puta sam zbog posla bila u Grand kazinu, ali me igre na sreću privlače.

Marija: Nekoliko mojih odlazaka u kazino bili su vezani za posao, baš kao i ovo snimanje za Story. Inače me taj vid zabave ne privlači.

Kockate li se prilikom šopinga, u smislu da kupujete stvari za koje znate da vam ne stoje lepo, ali prosto vam se dopadaju?

Zorana: Iako mogu da procenim šta mi lepo stoji a šta ne, volim sve da probam. Obično je tu moj muž da me obuzda u magnovenju kupovine.

Anđelija: Ranije sam više eksperimentisala, a sada tačno znam šta mi se sviđa kad obučem. Sve ređe pravim greške da kada kupim nešto što me nije očaralo, uglavnom to nikad ne obučem.

Marija: Nemam običaj da probam stvari pre nego što ih kupim i zato mi se često dešava da mi dobro ne stoje, ali mi se veoma dopadaju.

Osećate li novogodišnju groznicu u šopingu?

Zorana: Kupovina poklona mi pričinjava zadovoljstvo, jer sebi kupujem tokom cele godine stvari. Mrzim gužvu i novogodišnje rasprodaje, ali to je često idealan način da za iste pare umesto jedne kupite dve stvari.

Anđelija: Izbegavam šoping kada je gužva, zato u kupovinu uvek odlazim samo ujutro čim se otvore radnje, a poklone kupujem pre nego što počne novogodišnja euforija. Inače ne volim šoping jer me brzo umori, pa pošto uglavnom znam šta tražim, brzo kupim i nestanem.

Marija: Prazničnoj atmosferi se prepustim zahvaljujući svojoj porodici, prvenstveno svojoj ćerki Lari jer ona čini da se tada osećamo posebno. Koliko mi vreme dozvoljava i u zavisnosti od obaveza, priuštim sebi šetnju po rasprodajama, a naručito volim da kupujem sitnice za uređenje doma.

Jasmina Antonijević

Tekst je objavljen u 170. broju magazina Story, 23. decembra 2008. godine.

makonda-tracker