Čak i manji sukobi mogu da se odraze na kasnije interakcije i odnose deteta, pokazalo je istraživanje, a naročito su ugrožena stidljiva deca.
Kad se govori o uticaju porodičnih svađa na decu, najčešće se misli na ozbiljne i dugotrajne sukobe. Međutim, jedno istraživanje iz 2018. godine pokazuje da čak i uobičajeni konflikti među roditeljima mogu da utiču na način na koji deca prepoznaju i tumače emocije drugih ljudi.
Studija objavljena u časopisu Journal of Social and Personal Relationships 2018. godine je pokazala da deca koja često prisustvuju roditeljskim sukobima mogu da postanu previše oprezna prema znacima konflikta. To kasnije može da utiče na njihove odnose sa nastavnicima, vršnjacima i partnerima, pokazalo se.
– Poruka je jasna: čak ni nevolje manjeg intenziteta, poput sukoba među roditeljima, nisu dobre za decu – rekla je Alis Šermorhorn s Univerziteta u Vermontu i glavna autorka istraživanja.
Deca drugačije "čitaju" neutralne emocije
Istraživači su proučavali 99 mališana uzrasta od devet do 11 godina, koje su na osnovu psiholoških procena podelili prema tome koliko često su bila izložena roditeljskim konfliktima i koliko su te svađe doživljavala kao pretnju braku svojih roditelja, piše Science Daily.
Deci su zatim pokazane fotografije parova koji su delovali srećno, ljuto ili neutralno, a njihov zadatak bio je da prepoznaju emociju na svakoj fotografiji.
Mališani iz porodica s malo konflikata uglavnom su bez problema razlikovali sve tri situacije. Deca koja su bila izložena čestim svađama i koja su ih doživljavala kao pretnju roditeljskom odnosu su dobro prepoznavala sreću i ljutnju, ali su imala problema s neutralnim izrazima.
Neutralne interakcije su, naime, često pogrešno tumačili kao ljutite ili srećne, a neki nisu mogli da se odluče ni za jednu kategoriju.
Zašto deca iz porodica u kojima je bilo sukoba loše "čitaju" neutralan izraz lica?
Autorka istraživanja navodi dva moguća objašnjenja, a jedno je da deca postaju hiperbudna, odnosno stalno na oprezu i u potrazi za znakovima da bi mogao da usledi novi konflikt.
– Ako njihova percepcija konflikta i pretnje dovede do toga da budu na oprezu zbog znakova problema, to bi moglo da ih navede da neutralne izraze lica tumače kao ljutite ili bi jednostavno moglo da im oteža obradu takvih situacija – objašnjava Alis Šermorhorn.
Druga mogućnost je da deca iz porodica s mnogo konflikata jednostavno pridaju manje značaja neutralnim situacijama.
– Možda su više usmereni na ljutite interakcije, koje mogu da budu znak da treba da se povuku u svoju sobu, ili na srećne, koje mogu da signaliziraju da su roditelji dostupni. Neutralne interakcije ne nude mnogo informacija, pa im možda nisu važne niti uče da ih prepoznaju – istakla je.
Stidljiva deca su posebno osetljiva
Istraživanje je pokazalo i da temperament deteta može da ima značajnu ulogu u svemu tome. Stidljiva deca teže su prepoznavala neutralne interakcije čak i kad nisu bila iz porodica u kojima je bilo mnogo konflikata.
Kod stidljive dece koja su istovremeno roditeljske svađe doživljavala kao pretnju, ove teškoće u prepoznavanju neutralnih situacija su bile još izraženije.
– Roditelji stidljive dece treba da budu posebno pažljivi u načinu na koji izražavaju konflikt – savetuje Šermorhorn.
Tragovi mogu da se zadrže i u odraslom dobu
Istraživači upozoravaju da ovakvi obrasci mogu da imaju posledice i kasnije. Recimo, preteran oprez i anksioznost mogu da otežaju svakodnevne odnose, dok nerazvijena sposobnost da se prepoznaju neutralne reakcije može da izgradi probleme u komunikaciji s ljudima.
Roditelji ne mogu u potpunosti da izbegnu nesuglasice, ali način na koji ih rešavaju može biti veoma važan, dodala je Alis Šermorhorn.
– Niko ne može u potpunosti da eliminiše konflikte, ali je važno pomoći deci da shvate da se, čak i kada se roditelji svađaju, oni i dalje vole i da mogu da reše svoje probleme – zaključila je.
BONUS VIDEO
Kako proslaviti specijalan dan mališana i kada reći "ne"?