Napisao je ogroman broj pesama, a neke su završile i kod naših poznatih pevača, a jedna od najpoznatijih je i Devojka iz grada, koju je otpevao Miroslav Ilić
Dobrica Erić je bio i ostao večiti dečak srpske poezije, čija je životna priča neraskidivo isprepletena sa mirisima Šumadije, zvucima rodnog sela i toplinom porodičnog doma.
Rođen u Donjoj Crnući, u srcu Gornje Gruže, odrastao je u kući vrednih seljaka i ratara, oca Miloša i majke Radmile. Iako je po prvobitnom porodičnom planu njegov brat Dobrivoje bio viđen za visoke škole, a sam Dobrica određen da ostane na imanju, sudbina je imala drugačije namere.
Završio je četiri razreda osnovne škole u Vraćevšnici, a u mladosti je isprobao sreću u mnogim zanatima i bavio se radom na zemlji.
Ipak, sa olovkom u ruci i rodnim krajem u srcu, rano je počeo da beleži stihove inspirisane prirodom, a pisao je i tekstove za legendarne domaće istorijske stripove poput edicije "Nikad robom".
Njegov književni put zvanično počinje 1959. godine, kada objavljuje svoju prvu zbirku pesama "Svet u suncokretu".
Ta knjiga otvorila je vrata plodnoj karijeri dugoj šest decenija, tokom koje je stvorio više od stotinu naslova, uključujući 23 zbirke pesama i preko 40 knjiga za najmlađe.
Postao je sinonim za detinjstvo generacija kroz kultna dela kao što su "Vašar u Topoli", "Svitac pšeničar i vodeničar", "Priče iz mravljeg sveta" i "Dolina suncokreta".
Njegovi stihovi postali su neizostavan deo školskih lektira i čitanki, a sarađivao je i drugovao sa velikanima poput Duška Radovića i Desanke Maksimović. Pored dečje i patriotske poezije, Dobrica je ostavio neizbrisiv trag i u popularnoj kulturi, napisavši tekst za vanvremenski muzički dragulj "Devojka iz grada".
Kroz ceo taj burni umetnički život, Dobrica je uspevao da sačuva svoju privatnost i porodicu daleko od svetlosti javnih reflektora.
Njegova supruga, koja mu je bila dugogodišnji oslonac, radila je kao profesorka srpskog jezika i književnosti, a svoj radni vek i odlazak u penziju dočekala je obrazujući generacije đaka u Trinaestoj beogradskoj gimnaziji na Banovom brdu. Porodični mir i dom izgradili su u naselju Barič kod Obrenovca, gde su u skromnosti i ljubavi odgajali sina Dobrivoja Laleta Erića.
Porodično stablo Erića nastavilo je da lista kroz nove generacije koje sa ponosom nose njegovo nasleđe. Sin Dobrivoje Lale izrastao je u uspešnog istoričara umetnosti i kustosa, koji danas aktivno radi na očuvanju i promociji očeve bogate kulturne zaostavštine.
Pesnički duh i ljubav prema korenima žive i kroz Dobričinu unuku Milenu Erić, koja sa ponosom odgaja petoro dece, učeći ih stihovima njihovog slavnog pradede. Kada je 2019. godine sklopio oči, Dobrica Erić se, po sopstvenoj želji, vratio tamo gde je sve i počelo – sahranjen je u svojoj rodnoj Donjoj Crnući, okružen porodicom i meštanima, ostavljajući za sobom pesme koje će večno živeti.
Bonus video:
Dobrica Erić je u Dolovu napisao najlepše stihove