Omiljenog junaka iz detinjstva mnogih generacija i književnika Dobricu Erića juče su porodica i mnogobrojni prijatelji i poštovaoci ispratili na večni počinak.
Veliki pesnik, koji je preminuo u petak u 83. godini, ležaće ne u Aleji velikana, već u rodnom Donjem Crniću, u srcu Šumadije, Srbije i svih srpskih zemalja i krajeva.
Da uputi poslednje zbogom i izjave saučešća porodici, došli su celo mesto i pesnikov prijatelj Pero Zubac, s kojim je drugovao u poslednjih pola veka i osnivač Adligata Viktor Lazić.
U ime Udruženja književnika Srbije, Prosvetno-kulturne zajednice Srbije i Adligata govor je održao književnik Miloš Janković.
On je izrecitovao pesmu koju je na licu mesta smislio:
- Koliko je on veliki, mi mali, nismo znali dok smo ga imali. Sada kada ga večno imamo, konačno znamo šta smo Srbiji dužni da damo.
Pesmu posvećenu Eriću pročitao je na sahrani i Blagoje Baković, a obratili su se i predstavnici Društva srpskih domaćina i Udruženja za odbranu ćirilice "Dobrica Erić".
Za više od pola veka pevanja napisao je i objavio stotinak knjiga - poezije, proze, za decu i odrasle. S velikim brojem pesama ušao je u "Antologiju srpske poezije za decu" Dušana Radovića, s kojim je uređivao časopis Poletarac.
U srpskoj poeziji za decu ostavio je neizbrisiv trag i originalan opus, između ostalog: "Vašar u Topoli", "Slavuj i sunce" "Ogrlica od grlica", "Leto u Kalipolju", "Frula zlatokrila", "Od ratara do zlatara", "Dobrica čobanska torbica", "Torba sa pet spratova", "Pesme o svicima", "Dolina suncokreta" i druge. Za Miroslava Ilića napisao je hit "Devojka iz grada". Dugo godina bio je domaćin Sabora trubača u Guči.
U Adligatu će danas biti otvorena izložba o Dobrici Eriću i postavljena u Muzeju srpske književnosti. U toj ustanovi se nalazi i zbirka koju je pisac počeo da formira još 2012. godine.
NE PROPUSTITE
