Kad se na ulicama Užica atletičarka prošetala sa tamnoputim mladićem svi su ostali u neverici
Postoje priče koje, uprkos neverovatnoj hrabrosti i ljudskosti, nikada ne dobiju pažnju koju zaslužuju.
Jedna od njih vezana je za kenijskog atletičara Stenlija Kipruta, čoveka koji je rizikovao sopstveni život kako bi spasao srpsku atletičarku Oliveru Jevtić i njenog trenera Slavka Kuzmanovića tokom krvavih sukoba u Keniji 2007. godine. Cena tog čina bila je strašna, pobunjenici su mu mačetom odsekli četiri prsta.
Kada se Stenli nekoliko godina kasnije pojavio u Užicu, mnogi su se pitali ko je tamnoputi sportista koji šeta gradom u društvu jedne od najtrofejnijih srpskih atletičarki.
Malo ko je znao da iza njihovog prijateljstva stoji dramatična priča o preživljavanju.
Krajem 2007. godine Olivera Jevtić nalazila se u kenijskom gradu Eldoretu, gde se pripremala za Olimpijske igre u Pekingu. Sa njom je bio i dugogodišnji trener Slavko Kuzmanović, dok je u istom atletskom kampu trenirao i Stenli Kipruto.
U tom periodu Keniju su zahvatili nasilni sukobi nakon spornih predsedničkih izbora. Ulice su za kratko vreme postale poprište krvoprolića.
Olivera je kasnije opisivala jezive prizore kojima je svedočila, tela nastradalih na ulicama, požare i nasilje koje je zahvatilo grad. Situacija je iz sata u sat postajala sve opasnija.
"Ne izlazite, sprema se masakr"
Kada su Olivera i njen trener planirali da odu na trening, Stenli ih je zaustavio. Rekao im je da napolju više nije bezbedno i upozorio ih da se sprema novi talas nasilja.
Njegova upozorenja pokazala su se tačnim. Na atletsku stazu upala je naoružana grupa, a jedan kenijski atletičar izgubio je život.
Postalo je jasno da jedini cilj mora biti da se spasi glava na ramenima.
Znajući teren mnogo bolje od svojih prijatelja iz Srbije, Stenli je preuzeo odgovornost za njihovo izvlačenje. Vodio ih je sporednim ulicama, zatim uskim stazama kroz šumu, izbegavajući mesta na kojima su se vodili sukobi.
Korak po korak uspeli su da izađu iz opkoljenog područja i stignu do bezbedne zone. Iz Najrobija su Olivera i Slavko avionom, uz pomoć srpske diplomatije, napustili Keniju.
Stenli je, međutim, odlučio da se vrati svojoj porodici.
Osveta zbog spašavanja prijatelja
Tek kasnije srpski sportisti saznali su šta se dogodilo njihovom spasiocu.
Pobunjenici su otkrili da je pomogao dvoje stranaca da pobegnu. Zbog toga su ga zarobili i brutalno kaznili, mačetom su mu odsekli četiri prsta na ruci.
Iako je preživeo teške povrede, nije dozvolio da ga tragedija slomi.
Povratak na stazu uprkos svemu
Neverovatnom snagom volje Stenli se vratio atletici. Već naredne godine nastupio je na Svetskom prvenstvu za paraatletičare u Indiji, gde je osvojio zlatnu medalju, pokazujući da ni najteži životni udarci ne moraju da budu kraj sportskog puta.
Njegova priča postala je simbol istrajnosti, hrabrosti i pobede nad sudbinom.
Srbija kao drugi dom
Godinama nakon dramatičnih događaja Stenli je više puta dolazio u Srbiju. Trenirao je u Užicu, nastupao za Atletski klub Sloboda i učestvovao na polumaratonu u Čačku.
Upravo zahvaljujući prijateljstvu koje je nastalo u najtežim trenucima, Srbija je za njega postala mnogo više od zemlje u kojoj je gostovao, postala je mesto kojem se rado vraćao i koje je smatrao svojim drugim domom.
Njegov gest pokazao je da hrabrost nema naciju ni boju kože. Ponekad je dovoljan jedan čovek da, rizikujući sve, nekome spase život. A upravo takav čovek bio je Stenli Kipruto.
Bonus video:
Olivera Jovović o teškoj borbi za zdravlje