U srcu Pariza danas se dogodila filmska pljačka: trojica muškaraca su iz “Luvra” rano jutros iznela dragulje Napoleona i Žozefine Bonaparte, koji vrede milione evra.
Prema pisanju evropskih medija, iz Galerije “Apolo” pariskog Muzeja “Luvr” trojica pljačkaša jutros su ukrala dragulje, a potom pobegla na skuteru.
Usledila je panika, a ministarka kulture Rašida Dati uskoro je saopštila da su lopovi ušli u galeriju teretnim liftom i iskoristili trenutne radove u Muzeju, a potom slomili prozor i ušli u “Apolo”, gde se čuvaju Napoleonov i krunski nakit u okviru kraljevske kolekcije.
Još uvek nije objavljena zvanična lista ukradenih predmeta, a pored njihove vrednosti na tržištu još je važnija istorijska i kulturna, a ona je neprocenjiva. Navodno nije ukraden regent dijamant, komad od 140,6 karata, koji je u vlasništvu Francuske.
Velika ljubav Žozefine Bonaparte prema nakitu
Carica Žozefina Bonaparta, prva žena cara Napoleona obožavala je nakit, a imala je neosporan uticaj na trendove tog vremena. Malo je poznato da je ona popularizovala tijaru u obliku u kojem je danas znamo, kao i verenički prsten u stilu “toi et moi”, odnosno prsten s dvama dijamantima različitih boja koji predstavlja ljubav i posvećenost dvoje zaljubljenih.
Žozefina Bonaparta bila je prava modna ikona ranog 19. veka i svojevrsna trendseterka, što se posebno odnosilo na njen izbor nakita, koji je za Napoleonovu dragi najčešće bio dijamantski.
Bila je ponosna vlasnica jedne od najlepših kolekcija nakita na svetu, bogatu izuzetno retkim dragim kamenjem i dijamantima, a uz to što je svojim stilom služila kao inspiracija draguljarima, i njena priča s Napoleonom, istovremeno, nežna i srceparajuća, dugo je budila maštu umetnika, kako u slikarstvu, tako i u juvelirskim radionicama.
Priča Žozefine Bonaparte
Rođena je u francuskoj regiji Martinik 1763. godine, u porodici kreolskih plantažera, a 1779. godina se udala za francuskog generala Aleksandra de Boarnea, s kojim je imala dvoje dece – Ežena i Hortenziju.
Njihov buran brak na kraju se završio razdvajanjem, a tokom Francuske revolucije, oboje su zatvoreni. Aleksandar je pogubljen 1794. godine, tokom Jakobinske diktature, dok je Žozefina jedva izbegla istu sudbinu, a puštena je tek nakon Robespjerovog pada.
Kad je ostala udovica i samohrana majka, Žozefina je sebi postavila za cilj da se penje na društvenoj lestvici kao kurtizana, uspostavljajući političke saveze sa izuzetno moćnim članovima elite. Upravo je tako upoznala vojnog generala u usponu Napoleona Bonapartu, a potom s njim započela burnu romansu. Pet meseci udvaranja i mnogo strastvenih ljubavnih pisama kasnije, par se venčao 1796. godine.
Međutim, 1810. godine njihov brak je poništen, jer se verovalo da carica Žozefina ne može da rodi naslednika kog je Napoleon očajnički želeo. Žozefinina deca iz prvog braka obezbedila su joj, ipak, dinastičko nasleđe koje je daleko nadmašilo Napoleonovo.
Njen sin Ežen oženio se princezom Avgustom od Bavarske i postao princ od Ajhšteta i vojvoda od Lojhtenberga, dok se njena ćerka Hortenzija udala za Napoleonovog brata Luja Bonapartu i kratko vladala kao kraljica Holandije. Njihov sin, a Žozefinin unuk će jednog dana postati Napoleon III, car Francuske.
Van Francuske, Žozefinini potomci su se venčavali sa vodećim evropskim dinastijama, što je čini direktnim pretkom vladajućih monarha Belgije, Danske, Luksemburga, Norveške i Švedske, kao i bivše kraljevske porodice Grčke.
Nakon razvoda od Napoleona, Žozefina je živela u svojoj palati u Parizu i bavila se hortikulturom, a umrla je 29. maja 1814. godine.
BONUS VIDEO