Svi smo se susreli sa situacijom da dete primeti nekoga ko ima invaliditet ili probleme u razvoju i posmatra ga intenzivno, spremno da postavi pitanje koje će izazvati neprijatnost kod svih prisutnih. Šta raditi u tim trenucima?
Svet mališana je magičan, pre svega zato što svakog dana uče i saznaju nešto novo, upoznajući svoje okruženje.
Veličanstveno je kada se kikoću kada ih prvi put uhvati kiša, neodoljivo kada pokušavaju da uhvate leptira i simpatično kada pitaju šta znače neke reči, ali šta kada nije pravi trenutak za njihovu prirodnu radoznalost?
Šta kada se ispred dece nađe neko u kolicima, ko ima neki vidljiv zdravstveni problem ili se ponaša na neuobičajen način?
Svi roditelji susreli su se ovakvim situacijama, kada dete posmatra pažljivo novu osobu u svojoj blizini i znate da se bliži trenutak kada će postaviti pitanje koje sa strane može da zvuči bezosećajno, uvredljivo ili grubo, iako to svakako nije namera mališana.
Ovakve trenutke treba, koliko god bili neprijatni, gledati kao priliku za učenje i prenošenje važnih lekcija.
1. Ne grdite dete.
Sasvim je normalno to što je dete radoznalo jer, kako raste i sazreva, ono želi da razume sve što ga okružuje. Jednostavno im dozvolite da budu deca, jer ako ih prekorite, to može negativno da utiče na njih i da se "zatvore", odnosno da vam više ne postavljaju pitanja.
Umesto toga, iskoristite to kao šansu da dete naučite da stupi u kontakt s nekim ko je drugačiji. Recimo, ako je u pitanju dete s problemima u razvoju, uz dopuštenje njegovog roditelja, ponudite mu igračku ili grickalicu vašeg mališana i na neki način uđite u interakciju. Predložite svom detetu da se predstavi i da pita osobu koju je posmatralo za ime, godine, omiljeni crtani....
2. Dopustite mu da postavlja pitanja.
Deca su radoznala, a roditelji ne bi trebalo da sputavaju to, pa slobodno – ako vas osoba u koju je zurilo ne čuje – ohrabrite mališane da vas pitaju sve što ih zanima.
Ućutkivanje ili odvlačenje deteta samo će učiniti da ono razliku doživi kao tabu. Takođe, ignorisanje i pretvaranje da ne primećujete fizičke razlike ili invaliditete nije model tolerancije, već šalje poruku da vam je neprijatno.
3. Budite dobar uzor.
Sve što želimo da dete usvoji važno je da pokažemo svojim primerom.
Ako imate prostora, odnosno osoba u koju dete zuri nije blizu, iskoristite trenutak da mu objasnite da se ona zapravo i ne razlikuje od vas previše. Ima mozak, srce, želje, snove, interesovanja, prijatelje, porodicu, omiljeni slatkiš, a razlikuje se samo po toj jednoj suštinski nevažnoj stvari za to da li je dobra osoba.
Skrenite detetu pažnju da je normalno što je nešto primetilo, ali da nije pristojno da gleda tako intenzivno jer može da povredi nečija osećanja.
4. Ne dopuštajte nekom drugom da podučava vaše dete.
To važi za pričljive neznance u okolini, ali i za samu osobu u koju dete zuri.
Iako je u redu ohrabriti dete da postavlja pitanja, to važi za vas – jasno je da ne treba da priđe drugoj osobi i pita je zašto ima samo jednu ruku. Ljudi koji su navikli da svi gledaju u njih i imaju različite reakcije nisu dužni da bilo kome objašnjavaju detalje svog problema. Granice su za njih suštinski oblik brige o sebi i te granice moraju da se poštuju.
Zato ćete i razgovor s detetom voditi kada vas oni ne čuju.
5. Započnite učenje već kod kuće.
Ne čekajte da sretnete nekoga ko bi mogao da privuče detetu pažnju, već obrazujte dete o svemu sa čime može da se susretne u životu i dok ste kod kuće.
Tako će imati osnovna znanja i umeti da pristupe situaciji kada do nje dođe, odnosno da postave pitanje sa razumevanjem i osećajem za pristojnost.
U tome vam mogu pomoći crtaći i slikovnice s ovom tematikom, jer će tako najlakše naučiti.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Empatija i vaspitanje formiraju ličnost, a ne skupi pokloni