Džordž Kluni: Želim da moji filmovi traju

0
Dvostruku oskarovac Džordž Kluni šesti put se našao iza kamere i režirao film Operacija: Čuvari nasleđa, o najvećem lovu na dragocenosti u istoriji. Sedam direktora muzeja, istoričara umetnosti i kustosa upustilo se u gotovo nemoguću misiju da od nacista povra
Džordž Kluni, foto:Promo, Tuck Vision
Džordž Kluni, foto:Promo, Tuck Vision

Knjiga Operacija: Čuvari nasleđa (The Monuments Men) nije fikcija ali ima potencijal za filmsku verziju: grupa momaka sa lošom opremom i iskreno, prestari da budu vojnici, udružuju se u misiji spasavanja nekih od najboljih svetskih umetničkih dela.

- Da, iznenadili smo se što je priča savršena za film. Mislim, setio sam se Voza, filma Džona Frankenmajera iz 1964. o nemačkom vojniku koji krijumčari ukradena umetnička, a pre nekoliko godina gledao sam i Silovanje Evrope, dokumentarac iz 2006. o nacistima koji pustoše sva zaplenjena umetnička dela, tako da sam znao ponešto o tome. Sećam se da je Hitler dosta bombardovao Englesku, ali nije bombardovao Pariz velikim delomzato što je želeo ta umetnička dela, krao ih je i skrivao u rudnicima. Onda smo počeli da istražujemo malo više i izgleda da je on ukrao sva umetnička dela, milione njih, velike i značajne primerke umetnosti.

Znači imali ste šta je potrebno da napravite dobri stari ratni film...

- Filmovi o drugom svetskom ratu danas nisu tako popularni jer već znate sve priče. Ali, razlog zbog kojeg su se i tako dugo snimali filmovi o ovoj temi jeste to što imate najvećeg negativca u istoriji filma i dobre uniforme. Tu si svi pravi elementi. A ovde imamo i priču koju ljudi ne znaju, a ni ja je nisam znao. Ima prirodne kvalitete za film: možeš da napraviš grupu muškaraca i pošalješ ih na put i učiniš da izgledaju staro. Pogotovo kada su to Bil Marej, Džon Gudman i Bob Balaban.

Film će možda iznenaditi neke ljude jer je lagana avantura a ne ostvarenje pravljeno da osvaja nagrade.

- Zaista nismo hteli da se fokusiramo na pravljenje filma za Oskara. Želeli smo da napravimo dobar i zabavan film i da budemo ponosni što smo deo toga. I svi su se priključili. Cela ekipa je bila spremna na rad iako im nije ponuđeno mnogo novca, pa smo tako znali da im se svideo scenario. To nam je dalo podstrek da osećamo kako smo na pravom putu. Svi žele da snime film koji će učiniti da se osećaju dobro u svojoj koži.

Pomenuo si neke od glumaca ranije. Ekipa je impresivna. Koliko njih ste zvali lično, a koliko njih je angažovano uobičajenim putem?

- Kejt Blanšet sam ja pozvao, Metu Dejmonu smo samo poslali scenario, a Bil marej mi je drugar. Džonu Gudmenu smo rekli da ćemo mu poslati scenario kada smo bili na zabavi povodom premijere Arga. Skoro svakog smo zapravo znali. To je dosta pomoglo jer agenti dosta puta neće da šalju scenario svojim najvećim zvezdama osim ako ne znaju da se radi o sigurnom novcu koji je već obezbeđen. Ovo je bilo mnogo lakše jer smo mogli da im kažemo: Novac ćemo vam uplatiti kad počnemo da snimamo. Jesi li zainteresovan ili ne?

Da li vam to što poznajete glumce stvara poteškoće kada režirate?

- Prilično. Bil i ja imamo super odnos; proveli smo neko vreme zajedno u mojoj kući preko leta. Sećam se da sam mu rekao kada smo počeli: Slušaj, mislim da će biti jako čudno da ti budem režiser. On radi toliko dugo i tačno zna kako šta treba. U nekom trenutku ću želeti nešto drugačije od tebe, rekao sam mu, a on je odgovorio. Samo mi kaži šta želiš i ja ću da to uradim. , Pošto gledaju širu sliku, reditelji ponekad zahtevaju da se i najtalantovaniji glumci strogo pridržavaju uputstava.

- To je tačno. Ovi momci to shvataju. Znaju šta im je posao. Tajna filmova sa jakom glumačkom ekipom jeste da samo izgovoriš svoju rečenicu i ne utičeš na sliku veće grupe. Naša ekipa je imala taj osećaj i to je puno pomoglo.

Da li tema filma, kulturno nasleđu, ima veze i sa vašom karijerom? Vidite li filmove koje pravite kao pokušaj da stvorite sopstveno nasleđe?

- Godinama se trudimo da napravimo filmove koji će trajati duže od vikenda premijere. Ne stvaram baštinu, ali želim da se zadrže u svesti ljudi bar neko vreme. Ovaj film, kao i U vazduhu, Martovske ide... radim jer volim da pričam priče. Ne bogatim se na njima – to nisu filmovi smišljeni za to. Ništa me ne sprečava da radim na filmovima koji zarađuju puno para, ali to mi zaista nije u interesu. Kada napuniš 70 godina i odeš na večeru koju su organizovali u tvoju čast, želiš li da čuješ: Bio je u devet fimova koji su bili prvi na listi u prvoj nedelji prikazivanja? Ili želiš da neko i za deset godina gleda te filmove na televiziji ili svom kompjuteru i kaže: Čoveče, sviđa mi se ovaj film!. To je ono što je bitno.

 

makonda-tracker