Igor Stoimenov: Kultura ponovo pokazala zube

0
Reditelj i porgramski direktor B92 Igor Storimenov, u čijim je dokumentarnim serijalima uživao čitav region, s grupom kolega-entuzijasta snima film o dečijim pravila i problemima.
Igor Stoimenov. Foto: Promo
Igor Stoimenov. Foto: Promo

Reditelj Igor Stoimenov idejni je tvorac filmskog projekta Jednaki koji će biti emitovan na najvećim svetskim filmskim festivalima, redovnoj bioskopskoj mreži i na programu TV B92. Reč je o dugometražnom filmu koji se sastoji se od osam priča koji za temu imaju dečija prava i probleme kojima su pogođena deca. Svaka priča se bavi samo jednom temom, ima svog junaka (dečak ili devojčica) i iako se teme manje ili više prepliću od priče do priče, svaki film je nezavisna i zaokružena celina za sebe.

Story: Jedan ste od reditelja filma Jednaki, kako izgleda raditi sa još sedam kolega?

- Iako sam prethodnih godina radio zatvorene projekte – dokumentarne serije i filmove sa malom grupom ljudi (Fudbal, nogomet i jos ponešto, Robna kuća, Bijelo dugme, Partizanski film...), meni ovo nije prvo iskustvo sa ovakvom vrstom filmova. Naime, pre pet godina okupili smo se oko novogodišnjeg filma za RTS Ne skreći sa staze, koji smo režirali: Miloš Đukelić, Petar Pašić, Nikola Đuričko i ja. Jedan vrlo hrabar i nekonvencionalan omnibus. Scenario za moju priču u tom filmu, pisao je Milan Delčić – Delča, koji nas je na žalost nedugo zatim i napustio.  Ja generalno volim kada se razmenjuje energija tokom rada na filmu. Recimo, u ovom konkretnom slučaju, radu na pripremi filma Jednaki, imali smo zajedničke rediteljske seanse gde smo svi: Dejan Karaklajić, Darko Lungulov, Miloš Petričić... i da ne nabrajem sve kolege, razgovarali o svakom pojedinacnom scenariju. Tako da su meni njihove sugestije zaista dale neka rešenja koja sam nisam mogao da vidim, i zahvalan sam im na tom. Takođe, zajedno donosimo odluke i o delovima filma koji spajaju naše priče. I u toj vrsti razgovora, zaista izlaze neverovatne ideje, jer su na istom mestu okupljeni ljudi različitih energija, interesovanja, obrazovanja...  Neka vrsta Kino kluba o kojoj su nam toliko pričale starije kolege iz koje se iznedrio Srpski  Crni Talas. Vrlo vrlo zanimljivo iskustvo.

Story: Retkost je da danas neko prihvati da radi veliki projekat bez honorara, zbog čega ste vi to uradili?

- Nekako se kultura srozala na najnize moguće grane, u svim njenim oblicima i žanrovima. Oterana je na marginu, što samo po sebi nije nimalo loše – jer takva na margini, kultura ponovo počinje da pokazuje zube i dobija toliko potrebnu želju za samoodrzanjem.

Živimo u državi u kojoj ne rade Narodni muzej i Muzej Savremene Umetnosti, u kojoj se finansiraju filmovi politički podobnih autora bez konkursa... Tako da je bilo nekako logično da kada se pojavi makar mala pukotina u prostoru i vremenu, grupa ljudi sa energijom koju imamo mi, zauzme svoje mesto. A još raditi na filmu, koji u sebi nosi toliko jaku društveno angažovanu poruku – onda je prosto to bilo sa jedne strane zadovoljstvo, a sa druge strane velika obaveza.

Međutim, ono što je meni fascinantno je količina velikih, da ne kažem najvećih srpskih glumaca koji su se odazvali našim pozivima, i pristali da rade na filmu Jednaki bez honorara. Pazite, mi imamo jednu od najjačih glumačkih podela: Nebojša Glogovac, Mirjana Karanović, Sergej Trifunović, Nela Mihajlović, Ljuba Bandović, Boris Milivojević, Radoslav Milenković, Nele Karajlić, Boris Isaković, Srđan Miletić, Nenad Okanović...  A takođe, ne mogu sada da pričam za ostale kolege, ali u mom filmu, koji se bavi siromaštvom, glavnu ulogu pored Nebojše Glogovca glumi mali Nenad Jovanovic od 9 godina, – iz sela u okolini Obrenovca. Bez ikakvog preuveličavanja, mislim da je on jedan od najtalentovanijih mladih glumaca u Srbiji, i da će se nakon što ga budu videli u filmu, razni reditelji otimati oko njega.

Story: Vi ste idejni tvorac filma kako ste došli na ideju za taj projekat?

- Iz unutrašnje potrebe da se arlaukne, da se zabije prst u oko svima – uključujući nas same. I to na dva nivoa. Sa jedne strane, iz potrebe za radom, za tom energijom na setu, gde se pedesetak ljudi okupilo oko jednog cilja: da to što je neko stavio na papir dobije svoju vizuelnu komponentu. A sa druge strane iz užasne potrebe da se skrene pažnja na sve ono sa čime živimo svakodnevno, i to ne samo u Srbiji, već u celom svetu – sa problemima dece koja su lepši deo svih nas. U ovome se zapravo krije i deo odgovora na vaše sledeće pitanje. Kada govorimo o pragmaticnoj strani filma Jednaki, mi sve vreme hodamo po tankoj ivici, jer bez obzira sto su se svi autori odrekli svojih honorara (reditelji, glumci, direktori fotografije, scenografi, kostimografi...), to čini polovinu cene jednog filma. Potrebna su nam sredstva, pa evo sada molim u ime svih nas da nam svi oni koji imaju sredstva pomognu da završimo ovaj film, jer će biti više nego ponosni rezultatom. Jer njegov život nece biti klasično filmski – u smislu bioksopskog repertoara. Naša ideja je da ovaj film budeo deo edukativne nastave u svim školama u Srbiji tokom drugog školskog polugodišta. Takođe će imati i svoju televizijsku formu, na televiziji B92, u kojoj će učestvovati neki od najznačajnijih stručnjaka iz domena dečijih prava. Veliki zalogaj smo zagrizli, a da bi ga stvarili potrebna nam je vaša mala pomoć.

Story: Da li su dečja prava nezasluženo na najnižim lestvicama društvenih probelma u Srbiji?

- O tome ne mogu da pričam, jer ima stručnih ljudi koji se time bave, ali da smo postali nezainteresovani za tuđe probleme, to zaista jesmo. To se vidi u svakodnevnom životu, gde se zatvoreni u svoje svakodnevne probleme, više i ne osvrćemo za drugim ljudima. Međutim, kao i svako pravilo i ovo ima svoje izuzetke. Zato se i nas film prostire u dijapazonu od totalno ignorisanja dečijih prava, do lične angažovanosti koja se neretko završava ličnim gubitkom. Uostalom videćete, i mislim da ćete zaista biti ponosni na sve nas koji smo učestvovali u ovom projektu.

Story: Film će biti emitovan i na televiziji B 92 na kojoj ste vi programski direktor, šta gledaoci mogu da očekuju na jesenjoj šemi vaše televizije?

- Ove godine ćemo se okrenuti lokalnim produkcijama. Pokušaćemo da televiziju, koja je godinama unazad najznačajniji informativni srpski brend, ojačamo i na drugu – entertejment stranu. U vezi sa tim i četiri projekta lokalne srpske produkcije: najveći kuvarski reality show na svetu – Moja kuhinja moja pravila – show u kome se kuvarski parovi iz cele Srbije bore za titulu najboljeg kuvarskog para Srbije; nastavljamo sa Razgibavanjem – u kojem najveće srpske radijske zvezde Darko i Marko svakog vikenda zasmejavaju i našu TV publiku; na televiziju se vraća i Zoran Kesić sa svojim komicnim infotejmentom u kojem zajedno sa tvorcima njuz.net daje svoje viđenje srpske svakodnevice; i na kraju najkontroverzniji show, o kojem se već piše nedeljama u svim medijima – Bulevar. Ali o njemu kada ga budete videli, jer je nešto potpuno novo na srpskim televizijama.

 

Razgovarala: Ksenija Konić

makonda-tracker