Raul Midon: Ako tražite nekog drugačijeg, to sam ja!

0
Poznati američki muzičar Raul Midon nastupiće u četvrtak, 21, marta u BitefArt Cafe-u, a ovaj gitarista, solista i kantautor pred beogradski nastup priznao je ko su mu uzori, šta ga inspiriše i objašnjava šta prestonička publika može da očekuje na najavljenom
Raul Midon, promo foto
Raul Midon, promo foto

Muzika koju pravite predstavlja spoj različitih žanrova. Je li postojao period u vašoj karijeri kada je jedan stil bio najdominantniji?

- Nikada nisam voleo da postavljam sebi ograničenja u vidu definisanja sopstvenog pravca. Smatram da je muzika univerzalna stvar. Uvek sam dopuštao sopstvenoj kreativnosti da izađe iz mene u obliku u kojem mora. Naravno, uticaj raznih žanrova i umetnika je nemoguće, pa i nepotrebno izbegavati. Kada sam slušao neki album više, on me je inspirisao pri stvaranju sopstvene muzike. Ono što mogu reći je da sam oduvek pronalazio sebe najviše u muzici sedamdesetih. 

U čemu pronalazite inspiraciju?

- Inspiraciju pronalazim u pričama… Jako volim naučnu fantastiku, iako možda to nije očigledno kada poslušate moju muziku. Stalno čitam i dešava se da neka rečenica, koja verovatno drugome promakne, upravo bude taj stvaralački okidač. Velika inspiracija su mi, takođe moji kućni ljubimci, Nudls, Fazi i Moka, dve mačke i pas. Inspiracija je svuda oko nas, samo što često nismo otvoreni za nju.

Postoji li umetnik kome se divite?

- Veliki sam obožavatelj muzičara kao što su Robert Glasper, D'angelo, Endži Stoun, Markus Miler, Pol Simon...

Svirali ste sa mnogobrojnim umetnicima kao što su  Ričard Bona, India Arie, Liz Rajt, Herbi Henkok i drugi. Da li biste neku od spomenutih saradnji izdvojili kao najdražu?

- Možda će zvučati neiskreno, ali zaista ne mogu da izaberem omiljenu. Uživao sam u saradnji sa svim tim ljudima i rad sa svakim pojedinačno je bilo jedinstveno iskustvo. Doduše moram reći da je Richard muzičko čudovište i da me je inspirisao da budem još bolji. Sjajno je kada naiđete na nekoga ko u vama probudi želju za napretkom.

Mislite li da vam je muzičko obrazovanje donelo samo dobre stvari, ili je ograničavalo vašu kreativnost?

- Ne bih rekao da me je ograničavalo... Mislim da je to slučaj samo sa ljudima kojima kreativnost u svakom slučaju nije podarena. Meni je škola omogućila da intelektualno razumem muziku koju volim. Emotivno razumevanje muzike je nešto čemu ni jedna škola ne može da nas nauči, ali ne može to ni da nam oduzme. 

Teško je živeti od muzike, ako želiš da ostaneš svoj. Kako uspevate da pravite dela koja se vama sviđaju, a koja sa druge strane dopiru do velikog broja ljudi?

- Ne mogu da kontrolišem šta se ljudima sviđa. Ili me vole ili ne i ne treba mnogo razmišljati o tome. Mislim da bi me manje voleli kada bih se trudio da promenim njihovo mišljenje i da ugodim svakome. Trenutno postoji toliko muzičara na tržištu, da zaista svako može da izabere ono što je njemu najbliže. Ipak, mogu reći da, ako traže nešto drugačije, to sam ja.

Kako prevazilazite prepreke, kako one poslovne, tako i private?

- Ranije sam patio kao i svi drugi. Ali, kako sam sazrevao, naučio sam da prihvatam svaki novi dan i sve što on donosi i da ga iskoristim na najbolji mogući način. Kao što sam rekao, život je maraton, a ne trka na sto metara. 

U kom trenutku ste osetili da ste spremni sa se oprobate kao solista?

- Dok sam živeo u Majamiju, radio sam kao studijski prateći vokal, takođe sam pevao prateće vokale Šakiri na turneji, svirao džez standarde radnim danima. Onda bi vikendom na red došla moja autorska muzika i to je bilo ono što me je zaista ispunjavalo. Osećao sam neverovatnu želju da prestanem da se bavim svim ostalim. Na veliku sreću, moji nastupi su bili zapaženi i vrlo brzo sam dobio priznanje za Najboljeg novog umetnika. Shvatio sam da bih zaista mogao da doprem do ljudi svojom muzikom, iako nisam bio spreman da je po svaku cenu menjam kako bih dobio više publike. Imao sam veliku sreću da se dopadnem ljudima onakav kakav sam. To je u velikoj meri uticalo na moju odluku da se posvetim svojoj muzici.

S obzirom na to da nastupate solo sa gitarom, da li se nekada osetite usamljeno na bini?

- Bez benda i drugih instrumenata, zaista se ponekad osetim usamljeno. Kada si sam, moraš uvek da si u elementu, jer nemaš od koga da se napajaš energijom i ne postoji niko ko bi svojom pojavom to nadoknadio. Ipak, veći deo vremena uživam u svojoj samostalnosti na bini. To je ustvari oduvek bila moja ideja i, i dalje mislim da je dobra.

Šta beogradska publika može da očekuje na predstojećem koncertu?

- Očekujte moj maksimum, a ja se nadam publici koja će učiniti moje poslednje veče na turneji posebnim.

makonda-tracker