Elena Karaman Karić: Moj potpuni preobražaj

5
Na koji način su je problemi zauvek izmenili, o tome kako je njena ljubav sa suprugom promenila oblik, ali i manje poznatim detaljima poput onih da uživa u kuvanju i ne robuje fizičkom izgledu, iskreno govori dizajnerka Elena Karaman Karić
Elena Karaman Karić, Foto: Miloš Nadaždin
Elena Karaman Karić, Foto: Miloš Nadaždin

Iskušenja, bolovi i tuge s kojima se godinama suočavala, a o kojima je uvek nerado govorila, načinili su da dizajnerka nameštaja i zagovornik zdravog života, Elena Karaman Karić (40), spozna da sreća nije u materijalnom blagostanju, kao i da joj je svaki problem s kojim se suočavala bio dodeljen sa svrhom učenja. Crpeći pozitivnu energiju iz svoje osnovne baze, porodične harmonije sa suprugom Jugoslavom Karićem (34) i decom Matijom (13) i Simeonom (6), okrenula se promociji organske hrane i holističkom pristupu života oformivši neprofitno udruženje Drvo života, čija je promocija održana u četvrtak uz podršku mnogobrojnih saradnika, lekara i prijatelja iz javnog sveta. U intervjuu za magazin Story, Elena otkriva šta je to što ju je inspirisalo da traga za srećom, kako je pronašla svoj mir i potpuno transformisala sebe i svoj život.

Story: Otkud ideja za stvaranje Udruženja Drvo života i koja je njegova misija?

- Udruženje Drvo života nastalo je u cilju podizanja svesti o važnosti očuvanja prirode, organske i ne samo organske, već zdrave ishrane i duhovnog razvoja. Kada smo radili na razradi koncepta Udruženja Drvo života i došli do određivanja vizije, samo jednu stvar imala sam na pameti - da ceo svet bude kao Butan. U pitanju je zemlja izuzetno duhovnih ljudi, čiji je zvanični slogan porast nacionalne sreće. U današnje vreme, kada se suština svih delatnosti razvijenih zemalja svela na težnju ka porastu nacionalnog dohotka,  postoji mesto gde se uvažava priroda do te mere da su planine sveta bića i gde ljudska noga ne sme da kroči na visinu preko 3.000 m. Dakle, priroda je ostavljena sama sa sobom, uz poštovanje da bivstvuje netaknuta. Svi meditiraju i puni su ljubavi i zahvalnosti. Voleli bismo da, kako je to lepo rekao profesor Mika Marković, svet smisla zameni svet interesa. Tako je nastao slogan Ceo svet je budan, a jedna od osnovnih  odrednica Udruženja jeste ona da se najbolje vidi srcem.

Story: Ako se najbolje vidi srcem, šta vi najbolje vidite?

- Ta rečenica nije samo metafora. Kao što znamo, sve ima svoju frekvenciju: priroda, misli, sve što nas okružuje. Danas smo svedoci da je moderna tehnologija uspela da napravi aparate za merenje elektromagnetne frekvencije srca i ustanovljeno je da je ona 5.000 puta jača od frekvencije mozga. A nas su ceo život učili: uključi mozak, misli glavom, to nije racionalno... Prisustvovala sam fantastičnim seminarima na kojima su predstavljeni ogledi o tome kako frekvencija, odnosno vibracija, pravi formu. Iz toga je vrlo logično objašnjenje da emocije, koje nastaju negde na putu između mozga i srca, koje takođe imaju svoju vibraciju, utiču na formu organa tela… Samim tim one su presudne u definisanju našeg sveopšteg zdravlja pa i izgleda. Smatram da sve bitne odluke u životu treba donositi srcem.

Story: Poštovanje različitosti, smisao iznad interesa, svako je bitan... samo su neki od postulata. Koji vam je lično najbliži?

- Mera – balans kao suština dobrog života i umerenost u svemu. Samo bezuman čovek pada u neki od ekstrema: premalo ili previše… U svemu treba pronaći meru jer je u tome sva mudrost življenja. Održavanje balansa i harmonije organizma je najvažnije, a pravilna ishrana je osnov svega. Ipak, postoje ljudi koji se hrane zdravo, vežbaju, ali svakodnevno trpe stres na poslu. Organizam tada strada bez obzira na ishranu. Ono što treba da učinimo kako bismo uspostavili balans jeste da odvojimo vreme za opuštanje, ma šta nam se dešavalo, da se hranimo zdravo i stvorimo zdrave navike.

Story: Zbog čega bi trebalo da vam veruju i mislite li da će vaša misija biti lako izvodljiva?

- Naša misija je pre svega davanje informacija onima koji ih traže i umrežavanje onih ljudi, organizacija, proizvođača, lekara prirodne medicine koji imaju potrebu da se međusobno povezuju praveći mapu organske, zdrave, duhovne Srbije. Sve što radimo je pro bono, nema interesa. A gde nema interesa, prilično lako se funkcioniše i ne strahuje od bilo kakvog neuspeha jer ga naprosto ne može ni biti. I ako pomognemo  jednom ili svega nekolicini ljudi da dođu do informacija koje su im potrebne na putu njihovog ličnog razvoja i zdravlja, biće divno, kao da smo pomogli hiljadama.

Story: Mislite li da će biti malicioznih komentara?

- Ne mogu svrhu onoga što radim da tražim u tuđim stavovima. Nekada će ljudi ceniti ono što radimo, a nekada neće. Biće onih koji će podržavati i onih koji će osporavati. Nekada ćemo biti u trendu, nekada pase… Nekada ćemo davati, a nećemo dobiti ništa zauzvrat, bićemo voljeni ili omraženi. Sve je to život... Ne smatram da niko od nas svoju sopstvenu svrhu, pa i svrhu bilo čega što radi, treba da traži izvan sebe samog jer u tom slučaju doveli bismo je u pitanje sa prvim tuđim mišljenjem.

Story: Onima koji bi mogli reći: Lako je njoj da bude srećna kada ima novac, koju biste poruku uputili?

- Ljudi su u današnje vreme skloni da povezuju sreću sa materijalnim blagostanjem. Činjenica je da živimo u materijalnom svetu i da novac pruža određeni vid slobode, ali u nekim periodima mog života meni nije mogao pružiti ono što mi je najvažnije. Nije mi mogao doneti zdravlje bolesnom detetu, otkloniti bol sa duše niti izlečiti neke autoimune bolesti koje sam vremenom svojim razmišljanjima, tugom i bolom zapatila. Tada sam bila spremna da se trampim sa prvim čovekom koji je živeo običan život bez ekstremnih radosti, ali i tuga. S onim koji živi na komadu suvog hleba, u zamenu za sve moje tadašnje materijalne mogućnosti, ako bi s njima u paketu mogle da stanu i sve moje suze. Bila sam jako mlada i nisam mogla da shvatim da sunce sija uvek, čak i kad su gusti oblaci iznad nas, samo ga mi trenutno ne vidimo. Danas sa zahvalnošću gledam na svaki problem koji mi je dat, koji sam odživela, jer znam da sve ima svoju svrhu, pa i nedaće ukoliko ih stavimo u odgovarajući koncept. To su situacije učitelji, nikako mučitelji, odskočna daska da skočimo dalje i poletimo više.

Story: Šta za vas podrazumeva duhovni razvoj?

- Iskustvo mi govori da je svaki dobar čovek - duhovan čovek. Dobrota kao vrlina, osnovna je manifestacija ljubavi, a ljubav je vrhovna moć, ona otvara sva vrata. Ona vodi svakog od nas upravo tamo gde treba da stigne, zarad njegovog višeg dobra, čak i ako nam se u prvi mah ne čini da je tako.

Story: Jeste li hrišćanka, slavite li slavu, idete li u crkvu?

- Hrišćanka sam, odrasla sam u porodici u kojoj se krsna slava slavila i onda kada to nije bilo tako popularno i kada je bilo zabranjivano. S radošću i blagodarnošću pripremamo i proslavljamo i Svetog Arhangela Mihaila, moju devojačku slavu, kao i Svetog Jovana Krstitelja, slavu mog supruga.

Story: Koliko se vaš odnos sa suprugom Jugoslavom Karićem, nakon devet godina promenio i u kom smislu? Da li ljubav prestaje ili samo menja svoj oblik?

- Naravno da se ljubav menja i ja čak mislim da ljubav postoji dok se menja. Ili rastemo zajedno ili idemo unazad. To je istina za sve oblasti života. Ne postoji konstanta, samo promene i razvoj. Veoma je važno da i u braku negujemo ljubav sa partnerom, da u nju ulažemo vreme, pažnju i energiju koju smo ulagali kada smo tragali za svojom idealnom polovinom.

Story: Koliko vas čini ponosnom činjenica da se vaš najstariji sin Luka sam otisnuo u SAD gde studira glumu?

- Jako sam ponosna na mog dečaka. Ne samo na njegovu upornost i smelost da se otisne u svet, već i na njegovu skromnost, potrebu da radi i da se za sve izbori sopstvenim trudom. Drago mi je što je bio tako hrabar da sledi svoje srce i svoje snove, da se posveti umetnosti, da pokuša da živi od nje i kroz nju se ostvari.

Story: Plašite li se poroka kojima bi mlad čovek bez nadzora roditelja mogao da podlegne?

- Naravno da roditelj uvek ima takvu bojazan, ali mislim da je emotivna sigurnost i podrška, kao i ljubav koju dobija od nas, svoje porodice, vrlo značajna prepreka za sve poroke. Osim toga, pored njega u Njujorku je moja sestra, a njegova tetka Milena i to me čini spokojnijom jer znam da su zajedno u svakodnevnim aktivnostima i životnim situacijama.

Story: Šta je najbolji savet koji ste mogli da mu date?

- Svakodnevno pričamo i trudim se da mu objasnim koliko je važno da u svemu što radi pronalazi izvor sreće. Sloboda čini osnovu života, a radost je cilj. Sve bitne odluke mora da donosi srcem i da ga sluša jer ono uvek ima puno toga da mu kaže.

Story: Jeste li zadovoljni sobom, odrazom koji vidite u ogledalu i onim što vidite unutar sebe?

- Kažu da je biološki proces bitnih promena počeo kada je žena shvatila čaroliju ogledanja. Ali, tek kada počnemo sa unutrašnjim ogledanjem, nastaju procesi od neprocenljivog značaja za naš razvoj. Otkako sam počela sve češće da se ogledam na taj način, vidnije sam se transformisala. A kada sam počela da bivam zadovoljna onim što vidim, vrlo često uprkos onome što vidim, puno toga se promenilo u mojoj stvarnosti. Biti zadovoljan sobom podrazumeva prihvatanje, a to je osnovni korak u savladavanju svih prepreka koje imamo sami sa sobom i spoljašnjim svetom.

Story: Posle svih vaših muka i tuga, kako se može postići potpuni sklad i mir sa samim sobom? Postoji li za to neki približan recept?

- Nema prečice na putu ličnog razvoja, kao što nema ni stranputica ili ćorsokaka. Duboko sam ubeđena da postoji razlog za sve pa i za takozvano otežano duhovno odrastanje. Svako ima put koji mora da pređe. A da bi ga prešao, prvo mora da ga pronađe. Nekom je taj put manje naporan, a nekom strm i trnovit. Ali, što je strmiji, to je i izazovniji. Samim tim veći je i osećaj zadovoljstva i ostvarenosti kad se prebrodi.

Story: Kako izgleda jedan vaš dan?

- Svaki dan koji osvane trudim se da doživljavam kao da je upravo svanuo najlepši dan mog života. Ma kakav bio, sunčan ili oblačan, pun neatraktivnih poslovnih obaveza ili slobodnog vremena koje mogu da provedem radeći stvari koje volim. Odavno sam shvatila da našu stvarnost ne određuju događaji u našem životu, već naš odnos prema tim događajima…

Story: Umete li da kuvate? Idete li na pijacu? Pripremate li obroke ukućanima?

- Naravno da umem da kuvam, ne samo da umem, nego i volim. Kupujem namirnice isključivo na organskim tezgama Kalenić pijace, organskoj pijaci na Novom Beogradu i po seoskim domaćinstvima i gazdinstvima. Naravno i u prodavnicama zdrave hrane. Kada smo pokretali Udruženje Drvo života imali smo ideju da sa ljudima delimo sve ono što život čini lepim: od recepata za pripremanja zdravih, maštovitih i ukusnih obroka do informacija o putevima i metodama ličnog razvoja. U planu je i izdavanje kuvara sa mojim receptima od organskih namirnica i presne hrane. Neki od njih već se nalaze na web sajtu Udruženja jer verujem da način na koji se hranimo veoma utiče na naše misli i život. Zato je i prva javna edukativna kampanja koju je naše udruženje pokrenulo posvećena organskoj ishrani sa željom da pokrenemo domaćinstva u Srbiji da se vrate organskoj proizvodnji i poljoprivredi koja je ne samo benefitna za zdraviji i srećniji život svakoga od nas, već može biti i veoma značajna za revitalizaciju naše celokupne privrede. Nedavno sam došla do podatka da Srbija ima njiva veličine jedne Švajcarske ili jedne i po Belgije! Tu leži fantastičan potencijal, kada se ceo svet sve više osvešćuje i postoji sve veća potreba za organskom hranom!

Story: Da li ste rob mode i lepog izgleda?

- Mnogo manje nego što to možete i da pretpostavite. Kao vizuelni tip volim sve što je lepo i estetski skladno, ali ne robujem stvarima i mislim da je za ženu najvažnije da nauči kako da sebe nosi bez obzira na to kakvu je haljinu obukla i da ne dozvoli da joj jedna haljina ukrade slavu. Ja sam sa godinama naučila da ništa nije lepše od nepretenciozne lepote s koje nikakvi modni detalji ne skreću pažnju…

Story: Može li vam se desiti da iz kuće izađete bez šminke, u trenerci i neofarbani?

- Naravno da može. To mi se redovno dešava. (Smeh)

Story: Otkud to da ste odlučili da izađete u javnost, mada ste je godinama izbegavali i šta bi bila vaša poruka onima koji prolaze mučan proces sazrevanja?

- Rekla bih da sam se otvorila prema ljudima i životu uopšte. Naučila sam da prihvatim sebe i druge baš onakvima kakvi jesmo, da drugačije posmatram činjenicu da postoje oni kojima se možda i ne dopadam. I da je to OK. Da je sve OK jer moje zadovoljstvo je uslovljeno mojim poimanjem stvari i mojim odnosom prema tim stvarima, a nikako tuđim odnosom prema bilo čemu, pa i meni samoj. Zakonitosti mentalnog magnetizma su neverovatne. Svako dobije onakvu stvarnost kakvu traži. Naša stvarnost je otelotvorenje naših misli. Ne kaže se bezrazložno - kakve su ti misli, takav ti je život. Univerzum je kao ogledalo. Svako dobije stvarnost baš onakvu kakvu šalje u vidu vibracije svojih misli, emocija, želja...

Story: Vaša nova kolekcija nameštaja koju ćete izložiti u maju biće inspirisana pirotskim ćilimom kao nacionalnim simbolom. Kriju li šare neku tajnu?

- Kažu da su šare pirotskog ćilima stvarali ljudi vizionari ili, narodski rečeno, vidoviti ljudi. Svaka šara ima svoje značenje i pravljena je da bi štitila od raznih podzemnih zračenja ili loših energija. Vrlo su interesantne priče i legende koje se ispredaju oko pirotskog ćilima. Kažu da ljudi ne biraju šare, već obrnuto. I svako dobije baš ono što mu je potrebno. Ja sam za sve ovo saznala tek pošto sam odlučila da radim kolekciju s ovom tematikom. Onda mi se postepeno otkrivala jedna po jedna od ovih interesantnih priča.

Story: Paralelno uz rad u Udruženju posvećeni ste primarnom poslu u Lorca Design kompaniji, a naredne nedelje izabrane komade nameštaja posetioci će moći da vide u okviru izložbe Art Fusion Project?

- Art Fusion Project okuplja mlade kreativce iz naše zemlje i pruža im fantastičnu platformu da svoj rad i ideje učine vidljivim u javnosti. Bez obzira na sve trenutne obaveze, ova ideja veoma mi se dopala i želela sam da na svoj način podržimo ceo projekat. Zato će Lorca Design na izložbi koja će biti održana u novoj zgradi Kinoteke, prikazati svoje viđenje enterijera inspirisano carskom Rusijom i Moskvom koju doživljavam kao svoj drugi dom.

 

Ksenija Konić

 

 

 

makonda-tracker