Glumica Džena Ortega otvoreno je govorila o opsesivno-kompulzivnom poremećaju (OKP) sa kojim živi još od detinjstva.
Zvezda serije "Venzdej" otvoreno je govorila o tome kako izgleda njen životo zbog poremećaja koji ima i koji su to rituali koji su deo njene svakodnevice. Osim toga, dotakla se i načina na koji pokušava da se izbori sa anksioznošću i pronađe olakšanje.
Publika je Dženu Ortegu upoznala kroz uloge složenih, misterioznih i često mračnih likova. Serija "Venzdej" postala je pravi kulturni fenomen, dok je njen prepoznatljivi gotički stil dodatno učvrstio njen status jedne od najzapaženijih mladih glumica.
Ipak, iza kamera suočava se sa izazovima o kojima je poslednjih godina sve spremnija da govori javno.
U novom intervjuu za magazin "Vog", o kojem je pisao i "Pipl", glumica je otkrila da simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja prepoznaje još od sedme godine.
- Imala sam toliko različitih stvari koje su mi se istovremeno dešavale u glavi - prisetila se Džena, opisujući kako je još kao dete imala osećaj da joj se misli neprestano smenjuju i prepliću.
Kao devojčica često se budila pre braće i sestara kako bi pre odlaska u školu obavila niz radnji određenim redosledom. Morala je da namesti krevet na tačno određen način, otvori fioku na poseban način i polako očešlja kosu.
Nekome sa strane takve navike mogu delovati bezazleno, ali kod osobe sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem odstupanje od ustaljenog rituala može da izazove intenzivnu nelagodu i anksioznost.
Šta je opsesivno-kompulzivni poremećaj i zašto nije isto što i ljubav prema redu?
Opsesivno-kompulzivni poremećaj često se pogrešno poistovećuje sa perfekcionizmom, preteranom urednošću ili željom da sve bude složeno po određenom rasporedu. Međutim, reč je o složenijem stanju koje može značajno da utiče na svakodnevni život.
OKP može da se ispolji kroz nametljive misli, slike ili strahove koji izazivaju uznemirenost, kao i kroz ponavljajuće radnje i rituale za koje osoba oseća snažnu unutrašnju potrebu da ih obavi.
Takvi rituali mogu privremeno da ublaže napetost, ali olakšanje često ne traje dugo. Uznemirujuće misli se vraćaju, a sa njima i potreba da se radnja ponovi. Tako nastaje iscrpljujući ciklus koji može da ometa posao, učenje, druženje, pa čak i odmor.
Ipak, nije svaka ponavljajuća navika znak ovog poremećaja. Važni su priroda simptoma, stepen uznemirenosti koji izazivaju i njihov uticaj na svakodnevno funkcionisanje. Dijagnozu postavlja stručnjak, a iskustvo Džene Ortege pokazuje koliko se ono što spolja deluje kao sitnica može razlikovati od onoga što osoba proživljava.
Rituali iz detinjstva koji su ostali deo njenog života
Simptomi koje je glumica primećivala još kao devojčica nisu u potpunosti nestali. Prema njenim rečima, posebno se pojačavaju kada je pod stresom, umorna ili se suočava sa džet-legom nakon putovanja i promene vremenske zone.
- Ja to jednostavno prihvatim i obavim svoj ritual - objasnila je Džena.
Njena svakodnevica i danas podrazumeva određena pravila koja joj je teško da prekrši. Na primer, frazu "čuvaj se" ponavlja određeni broj puta tokom dana. Pre ulaska na snimanje mora prvo da zakorači levom nogom, a ima i ritual koji podrazumeva zadržavanje daha i brojanje do 71.
Ovi detalji pokazuju da opsesivno-kompulzivni poremećaj ne mora nužno da se ispoljava kroz stalno čišćenje, pranje ruku ili proveravanje da li su vrata zaključana. Ritual može da podrazumeva brojanje, ponavljanje određenih reči, specifične pokrete ili čitav niz radnji koje moraju da se obave na određeni način.
Ortega priznaje da joj pojedini simptomi ponekad deluju neobično. Međutim, činjenica da razume kako određena radnja možda nema očigledan smisao ne znači da može jednostavno da prestane da je ponavlja.
Upravo je to jedna od složenosti ovog poremećaja, osoba može da bude svesna da određeni ritual nije racionalno opravdan, a da uprkos tome oseća snažnu potrebu da ga izvrši.
Kako se Džena Ortega nosi sa svojim problemom?
Glumica je otkrila da povremeno razgovara sa psihoterapeutom i da je isprobala i terapiju lekovima. Pored toga, pokušala je da pronađe način da promeni odnos prema sopstvenim simptomima.
Jedan od pristupa koji joj pomaže jeste da na opsesivno-kompulzivni poremećaj pokuša da gleda kao na neku vrstu igre. Takvo posmatranje situacije omogućava joj da napravi određenu emocionalnu distancu i da ne doživljava svaku pojavu simptoma kao nepremostivu prepreku.
Gluma takođe ima važnu ulogu u njenom životu. Tokom snimanja mora da bude usredsređena na scenu, partnera, tekst i ono što se dešava pred kamerama. Takav rad zahteva da pažnju neprestano vraća na sadašnji trenutak.
To, naravno, ne znači da je gluma izlečila njen poremećaj niti da bavljenje poslom može da zameni stručnu pomoć. Ipak, profesija koju voli pruža joj trenutke koncentracije i predaha od neprekidnog bavljenja sopstvenim ritualima.
O svom mentalnom zdravlju govori bez stida
Ovo nije prvi put da Džena Ortega javno govori o svom iskustvu sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Još 2025. godine otkrila je da se dugo pridržavala veoma specifičnih rutina, koje su uključivale brojanje tokom tuširanja i oblačenje određenim redosledom.
Čak i najmanja promena mogla je da utiče na njeno raspoloženje i osećaj da nešto nije u redu.
- Ako imam loš dan i ne razumem zbog čega, moguće je da je razlog to što nosim pogrešnu čarapu na pogrešnoj nozi - ispričala je glumica.
Istovremeno, svesna je da ovakva iskustva drugim ljudima mogu delovati nevažno ili čak smešno. Međutim, njoj ponavljanje određenih radnji donosi osećaj sigurnosti i privremenog olakšanja.
Otvorenost Džene Ortege važna je jer doprinosi razbijanju predrasuda o mentalnom zdravlju. Opsesivno-kompulzivni poremećaj nije prolazni trend, pomodna oznaka niti sinonim za urednost i perfekcionizam.
To je stanje koje može da bude veoma iscrpljujuće čak i kada ljudi iz okruženja ne primećuju kroz šta osoba prolazi. Priča mlade glumice podseća da iza naizgled bezazlenih navika ponekad stoji ozbiljna unutrašnja borba, o kojoj nije uvek lako govoriti.
Bonus video:
Kako izgleda sekusalni poremećaj i da li je to opasno?




